www.SlikoMat.com

Alejhisselam

“Ti si (Muhammede), zaista, najljepše ćudi! ” (El-Kalem, 4 ajet)

28.02.2007.

POSLANIK SVIH POSLANIKA

Kao što su svi raniji vjerovjesnici najavljivali dolazak Muhammeda a.s. kao konačnu puninu Allahovog poslanja i obećanja, tako je Muhammed a.s. kao poslijednji, univerzalni, sveopći poslanik svih svjetova, svih stvorenja i poslanik svih poslanika, potvrdio, ovjerio i opečatio te u jedan jedinstven, neraskidiv đerdan povezao i posvjedočio sve ranije vjerovjesnike, njihove objave, šerijate i sunnete.

Muhammed a.s. poznatiji je čovječanstvu od svih ranijih poslanika, jer o njemu svjedoče sve svete knjige. Usto, o njemu jasno, precizno, tačno i detaljno govore sva releventna historijska djela.Njegova ličnost i njegov život nisu uopće sporni ni za koga. Tačno se zna da je, kada je preselio, imao jedanaest bijelih dlaka na glavi.

Ne postoji čovjek kao Muhammed a.s. o kome se, i o čijem se životu, više zna. Obično, kada se o ljudima više zna, pogotovo iz njihovog intimnog života, oni više gude na ugledu. Ali što se više znalo o Muhammedu a.s. on je, zbog svojih nenadmašnih i neponovljivih vrlina, više dobivao na ugledu.

Kako ga opisuje jedan mislilac,

Muhammed a.s. bio je lijep, ali ne ljepotan; bio je dobar ali ne dobričina; bio je hrabar, ali ne surov; bio je pametan ali ne filozof; bio je vizionar, ali ne sanjalica; bio je uporan, ali ne tvrdoglav; bio je mudar, ali ne prepreden. Sve je to u njegovoj osobi bilo dovedeno do prave mjere, i u tom vrhunskom čovještvu nalazila se tajna njegove snage kojom je osvajao okolinu.

Vidimo ga u različitim prilikama:

kao vedrog i srećnog muža h.Hatidže,
zamišljenog saime na brdu Hira*,
poštenog trgovca koji vodi karavanu do daleke Sirije,
hrabrog ratnika u bici na Uhudu*,
vještog diplomatu u pregovorima na Hudejbijji*,
običnog čovjek koji krišom plače nad kaburom umrlog prijatelja i
iznad svega čvrstog vjernika i vizionara koji šalje poruke na sve četiri strane tada poznatog svijeta jer nepokolebljivo vjeruje u svjetski značaj svoje misije.

Sve ove sposobnosti i sile, koje se obično uzajamno isključuju, našle su se ujedinjene u jednoj ličnosti - ličnosti Božijeg Poslanika Muhammeda a.s. Ako je islam harmonija suprotnih sila, onih od tijela i onih od duše, onda je Muhammed a.s. najsavršenije oličje ove nauke, koju je on donio i objavio svijetu. 

---------------------------------------------------------------------------------------------------------

*HIRA – pećina na brdu en-Nur 1 kilometar iznad Meke, gdje je Poslanik primio prvu objavu

*UHUD – danas predgrađe Medine, brdo gdje je 625 godine ili treće po Hidžri, odigrala druga bitka između muslimana i mekanskih idolopoklonika u mjesecu ševvalu.

 

*HUDEJBIJJA – mjesto između Medine i Meke na kome je Muhammed a.s. 629 godine ili 7 godine po Hidžri, s mekanskim mušricima sklopio čuveni ugovor u šest tačaka. Najvažnija tačka bila je desetogodišnje primirje.

27.02.2007.

Hadis

  Alija Ibn Ebi Talib veli:
Kada bi šutio pored Allahovog Poslanika on bi započeo govor, a kad bi ga pitao odgovorio bi.
Tako mi je jednom prilikom govorio o Gospodaru i kazao da je Uzvišeni rekao:
„ Moje mi uzvišenosti, moći i visine koja je iznad Arša, kojeg naselja mještani budu u griješenju prema Meni, a zatim se pokaju (promjene) i budu u stanju koje Ja volim (poretku) njihove poteškoće i patnje ću pretvoriti u blagostanje (milost), progres i napredak.“

26.02.2007.

Hadis

„Budi Boga svjestan, jer u tome je sadržano svako dobro; radi na Allahovom putu, jer to je oblik muslimanskog isposništva (rahbannijeta); Allaha spominji i Njegovu Knjigu (Kur`an) uči, to će biti svjetlo na Zemlji, a spomen na nebu, ne govori ništa osim ono što je dobro, i time ćeš pobijediti šejtana.“

25.02.2007.

DUŽNOSTI PREMA POSLANIKU A.S.

  Muslimani, kao pripadnici ummeta Muhammeda a.s., sljedbenici njegovog šerijata i primaoci njegove objave Kur`ana, nikada u svojoj svjesti, u svojim djelima, postupcima i ponašanju ne smiju izgubiti Muhammeda a.s., kao živog životnog uzora i primjera u vjeri i etici.

Na to ih Kur`an izručito opominje i upozorava:

 

„I znajte da je među vama Allahov Poslanik. Kad bi vas on u mnogo čemu poslušao, doista biste nastradali; jer Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u srcima vašim lijepim ga prikazao, a nezahvalnost, raskalašenost i neposlušnost vam omrzio. Takvi su na pravom putu.“

(Kur`an, el-Hudžurat, 7.)

 

Dok su muslimani svjesni, dok tako vjeruju, rade, postupaju i ponašaju se s uvjerenjem da je Muhammed a.s., među njima, dotle im nema poniženja i poraza na ovome niti kazne na budućem svijetu. To je neizmjenjivi Allahov zakon, kome je svjedok povjest, 1414 godina.

 

„Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio, i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.“

(Kur`an, el-Enfal, 33.)

 

 

Ono što je zajedničko Muhammedu a.s. i svim drugim vjerovjesnicima jeste da su oni bili isključivo Allahov izbor te da su svi oni s istog vrela i izvora, po izričitoj Allahovoj volji i obredbi, prenosili Allahovu objavu ljudima kao milost i uputu.

 

„Mi objavljujemo tebi kao što smo objavili Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu – a Davudu smo Zebur dali – i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali, i poslanicima o kojima ti nismo kazivali; a Allah je, sigurno, s Musaom razgovarao.“

(Kur`an en-Nisa, 163. i 164.)

 

„Ostavljam vam u amanet nešto zbog čega, budete li ga se držali, nećete skrenuti s pravog puta: ostavljam vam Allahovu Knjigu (Kur`an) i moj sunnet.“

(Hadis)

24.02.2007.

ZNAČAJ POSLANIKA A.S.

 Muhammed a.s. jedini je vjerovjesnik čiji je dolazak, kao Allahovo obećanje, puninu riječi, kompletiranje objave i poruke, nagovještavao svaki raniji poslanik, s upozorenjem svome ummetu da su, ako se Ahmed pojavi, oni kao ummet dužni prihvatiti Muhammeda a.s. kao svog vjerovjesnika, kao i objavu i šerijat koji se njemu objavljuje.

 

Dakle, jedan od bitnih sadržaja u porukama svih ranijih vjerovjesnika bilo je najavljivanje Ahmeda, koji se rađa pod imenom Muhammed.

Muhammed a.s. ili stalno najavljivani Ahmed jeste milost svim svjetovima, narodima, bićima i stvorenjima.

 

„... a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.“

( Kur`an, el-Enbija, 107.)

 

Svaki je Allahov vjerovjesnik milost i blagodat ljudima, ali Muhammed a.s. jedini je univerzalni, sveobuhvatni blagoslov, milost i dobrota svim svjetovima.

Ono što je zajednička crta svih vjerovjesnika jaste da su oni moralni uzori, moralne paradigme, moralne i vjerske formule vjerovanja, ponašanja, djelovanja, načina života i odnosa među ljudima.

 

U pravu je jedan mislilac kada kaže:

„Kada vjerovjesnici ne bi bili ljudima moralni uzori, čovječanstvo bi izgubilo svaku nadu.“

 

Zato su svi vjerovjesnici usvetun hasenetun – nenadmašni uzori i nenadmašni primjeri Allahovi, džellešanuhu, u svim stvarima, u pogledu vjere i etike, od prvog čovjeka do Sudnjeg dana.

 

Oni su vam divan uzor – onima koji žele Allaha i onaj svijet. A onaj koji leđa okrene – pa, Allah zaista nije ni o kome ovisan, i On je jedini hvale dostojan!

(Kur`an, el-Mumtehine,6.)

 

Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji čvrsto Allaha spominje.

(Kur`an, el-Ahzab, 21.)

 

 

Kur`an ističe da je jedna od funkcija vjerovjesnika Muhammeda a.s. upravo da bude vjerski i moralni uzor ljudskom rodu do Sudnjeg dana.

„... jer ti si, zaista, najljepše čudi!

(Kur`an, el-Kalem,4.)

 

To i Muhammed a.s., potvrđuje sljedećim hadisom:

„Poslan sam da usavšim moral kod ljudi.“

 

Kao takav uzor u stvarima vjere i etike muslimana Muhammed a.s. mora biti preči i draži od njih samih, žena, djece i svih blagodati ovog svijeta.

 

„Niko od nas neće biti pravi vjernik dok mu ja ne budem draži od njegove djece, njegovih roditelja i svih ljudi.“

 

„Vjerovjesnik treba biti preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene su njegove kao majke njihove.“

(Kur`an, el-Ahzab,6.)

23.02.2007.

Izreka Muhammeda a.s.

Poslanik a.s. je rekao:
„Neće vjerovati jedan od vas sve dok svoje lične želje i  prohtjeve ne uskladi sa onim što sam ja donio.“

21.02.2007.

Izreka Muhammeda a.s.

„Niko neće ući u džennet na osnovu svojih dobrih djela, nego samo iz milosti Uzvišenog Allaha dž.š.“

21.02.2007.

LIK MUHAMMEDA A.S. I, II i III dio

  LIK MUHAMMEDA A.S. ( I dio)
Prije 1468 hidžretskih godina ili 570 po Isau a.s. u gradu Meki od oca Abdullaha i majke Amine rođen je posljednji Allahov Vjerovjesnik – Muhammed a.s. Dolazak i misiju Ahmeda, Muhammeda a.s. nagovještavali su svi raniji vjerovjesnici.
Iako mu je otac umro prije rođenja, majka kada je imao šest godina, djed Abdu-l-Muttallib kada je imao osam godina, Muhammed a.s. nikada u životu nije obožavao idole(asname) niti je učestvovao u godišnjim svetkovinama njihovog slavljenja i veličanja.

Zar nisi siroče bio, pa ti On utočište pružio, i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na pravi put uputio, i siromah si bio, pa te je imućnim učinio?!“

(Kur`an, ed-Duha, 6-8)

Prema njegovom kazivanju, čak su mu čudna stvorenja (ustvari meleki) zabranjivali učešće na tim svečanostima. Kao što nikada u životu nije bio idolopoklonik niti kafir, Muhammed a.s. nikada se u žovotu također nije bavio kockom, hazardnim igrama, vračanjem, gatanjem, proricanjem sudbine niti bacanjem strelica, a nije konzumirao ni alkoholna pića. Nikada nije psovao, niti bio grub, nije lagao niti je smutnju i potvoru među narodom širio. Nikada nije ismijavao, vrijeđao, kudio, ponižavao i potcjenjivao ljude niti im je ružne i pogrdne nadimke davao. Kao što nikad nije ogovarao niti klevetao (gibetio) ljude, tako nije prenosio ni tuđe riječi niti je istraživao tuđe, pogotovo fizičke mahane i slabosti. Nikada se nije bavio bludom, krađom, otimačinom, nasiljem i lažnom zakletvom. Po Allahovoj odredbi i milosti bio je, kao uzor svim svjetovima i svim ljudima, sačuvan od svih zabluda i predrasuda ondašnje poganske Meke.

LIK MUHAMMEDA A.S. II dio

Iako je imao tri sina: Kasima, Tahira i Ibrahima, i četiri kćeri: Rukajju, Ummi Kulsum, Zejneb i Fatimu, nikada nije ni pomislio, a kamoli zakopao živo žensko dijete u pijesak, kao što su to radili njegovi savremenici.

Historičari kada opisuju Muhammeda a.s. počevši od Ibnu Ishaka prako Ibnu Hišama, ističu da je imao veoma blago i prijatno lice, crne i žive oći pokrivene dugim trepavicama, kosa mu je bila crna i pomalo kovrčasta. Nosio je bradu. Imao je pravilna usta i bijele, lijepo razmaknute zube. Na donjoj usni imao je mali mladež. Vrat mu je bio lijepo sveden i zaobljen, glava krupna, a čelo vedro i visoko. Imao je jak i malo orlovski nos te fino svijene i crne obrve, koje je rastvaljala jedna žila što je išla sredinom čela, a koja je uvijek pri kakvom uzbuđenju nabrekla. Bio je dobro razvijenih grudi i srednjeg rasta.

Kretao se dostojanstveno i pouzdano. Cjelokupna mu je pojava zračila snagom, a u isto vrijeme blagošću i dobrotom. Pred smrt je, uprkos šezdeset godina, u kosi imao svega dvadesetak bijelih dlaka, i u bradi tek nekoliko.

Ljude koji su o njemu čuli, pa ga prvi put vidjeli obuzimao je s početka strah, ali što su više s njim bivali i govorili, sve su se više oslobađali, voljeli ga i poštovali. Imao je običaj rukovati se, ali ne i ljubiti se. Kada bi gdje išao među svijet, nije dopuštao da se pred njim ustaje na noge. Uvijek je znao sačuvati prisebnost i nikada nije prenagljivao.

U jelu i odijevanju bio je skroman i vrlo jednostavan, ali uvijek bi se počešljao, turban poravnao, odijelo očetkao i namirisao se. Uza se je, van kuće, nosio ogledalo, češalj i misvak za zube. Kada bi petkom išao u džamiju, oblačio bi svečano džube. Radio je sam sve svoje poslove. Volio je djecu, poštovao starije, uvažavao žene i pomagao nesretne i siromašne. Vodio je brigu o jetimima.

LIK MUHAMMEDA A.S. III dio
Snagu, odlučnost i hrabrost Poslanik je posebno iskazao kada je bila u pitanju vjerovjesnička misija prenošenja i javnog širenja islama. Kada mu se, usljed stalnih pritisaka i prijetnji mušrika, obraća amidža Ebu Talib s molbom da malo popusti u misiji, Muhammed a.s. odgovara:

Zar me se i ti, amidža odričeš?! Kunem ti se Onim Kojemu duša moja pripada, i da mi podare Sunce u desnu, a Mjesec u lijevu ruku, ne bih se odrekao svoje misije, pa ako me čak i ti napustiš, ostaje mi Allah, moj Gospodar, a On mi je dovoljan.

Istu principijelnost i neustrožnost, koju samo vjera u Allaha daruje, Poslanik potvrđuje kada mu se obraća Utbe ibn Rebi`a, u ime grada i građana Meke, da prekine svoju vjerovjesničku misiju:

Muhammede, poznajemo te oduvijek kao razumna, dobra i milostiva čovjeka. Nikome nisi nikada zlo učinio. Ne trebam ti kazati koliku su pometnju tvoje propovjedi u javnost unijele. Iskreno mi reci šta smjeraš i čemu sve to? Želiš li možda novca? Jamčim ti da će ti grad skupiti koliko tražiš. Hoćeš li žena? Uzmi najljepše djevojke u gradu  i budi uvjeren da ćemo ti dati za pravo. Hočeš li da te postavimo na čelo vlade? Spremni smo te birati za svog poglavara, ali pod jednim uslovom: ne diraj u našu vjeru i duševnu osjetljivost i ne govori da su naši idoli i svi mi koji ih poštujemo, pa čak i naši preci, osuđeni na vječiti oganj pakla. Ako se osječaš bolesnim, naći ćemo ti najbolje iscjelitelje duha i tijela. Ali, zaista ne trpimo nemire i trvenja u krilu nšeg društva i našeg grada.

 

Kao što je Allah dž.š., učinio Muhammeda a.s., ogledalom muslimana, tako je i muslimane učinio ogledalom drugim ljudima. Danas Bošnjacima muslimanima diljem svijeta, kao što je Utbe ibn Rebi`a Muhammedu a.s., nude sve ljepote i blagodati pod jednim jedinim uvjetom: da se odreknu islama i muslimana i asimiliraju se u druge narode. Odgovor je na ove izazove samo onaj Poslanikov. Na sve ponude Utbe ibn Rebi`e Poslanik je umjesto bilo kakvog odgovora proučio trinaest ajeta iz sure Fussilet. Dakle, Bošnjaci muslimani, još čvršće uz Kur`an i Poslanikov sunnet!

Muhammed a.s. pozivao je na Allahov put mudro, strpljivo, oprezno i najljepšim savjetima i primjerima. Ljudi su ga voljeli i poštovali, a nisu ga se bojali. Nikada tuđe slabosti nije pretvarao u svoje vrline. Prvo je bio pravedan i pravičan prema sebi, svojoj porodici i rodbini, pa onda prema drugim ljudima.
   


20.02.2007.

Hadis

Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik a.s. rekao:
“Uistinu kada čovjek pogriješi, na srcu mu se upiše crna tačka (mrlja), pa kada učini istigfar (zatraži oprost) i pokaje se, njegovo srce se očisti.
A kada se ponovo vrati grijehu onda se mrlja uveća, dok ne obuhvati cijelo srce i to je prekrivanje koje Allah spominje: `A nije tako! Ono što su radili,prekrilo je srca njihova.`“
(Bilježi Tirizmija)


18.02.2007.

Starost i smrt Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem

 

O STAROSTI ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*              Ibn Abbas r.a. pripovjeda: „Allahovom Poslaniku a.s. je dolazila Objava trinaest godina u Mekki, deset u Medini, a umro je u šezdeset trećoj godini života.“

 

*              Mu`avija r.a. je rekao jednom prilikom na hutbi: „Allahov Poslanik a.s., Ebu Bekr i Omer su umrli u šezdeset trećoj godini života, a i meni je sada šezdeset tri godine.“

 

O SMRTI ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*             Enes b. Malik r.a. kazuje: „Posljednji put sam vidio Allahovog Poslanika a.s. kada je u ponedjeljak otkrio zastor. Lice mu je blještalo kao stranica Mushafa. Ebu Bekr je ljude predvodio u namazu i ljudi su počeli da se uznemiruju. On im rukom pokaza da se smire. Poslije su spušteni zastori i Allahov Poslanik a.s. je umro krajem toga dana.“

 

*             Aiša r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik a.s. je bio naslonjen na moja prsa, i zatražio je leđen da se pomokri. Ubrzo nakon toga je umro.“

 

*             Aiša r.a. pripovjeda: „Bila sam pokraj Allahovog Poslanika a.s. kada je umirao. Uzimao je vodu iz čaše i vodom potirao lice govoreći: - Gospodaru moj, pomozi mi u smrtnim mukama.“

 

*             Aiša r.a. kazuje: „Nikome ne mogu pozavidjeti na lahkoj smrti, nakon što sam vidjela smrtne muke Allahovog Poslanika a.s.“

 

*             Aiša r.a. kazuje : „Kada je umro Allahov Poslanik a.s. njegovi ashabi su bili u nedoumici gdje da ga ukopaju. Tada je Ebu Bekr rekao: - Čuo sam od Allahovog Poslanika a.s. riječi koje nikada nisam zaboravio, rekao je: - Svakom Poslaniku Allah uzme dušu na mjestu gdje voli da se ukopa.
Ukopat ćemo ga gdje mu je postelja.“

 

*             Ibn Abbas r.a. i Aiša r.a. pripovjedaju: „Ebu Bekr je poljubio Allahovog Poslanika a.s. nakon što je umro.“

 

*             Aiša r.a. kazuje: „Nakon što je umro Allahov Poslanik a.s. došao je Ebu Bekr poljubio ga u čelo, uzeo za ruke i rekao: - Ah, Poslaniče! Ah, životni druže! Ah, prijetelju! “

 

*             Enes r.a. pripovjeda: „Na dan kada je Allahov Poslanik a.s. ušao u Medinu, sve je u Medini bilo osvjetljeno, a na dan kada je umro sve je u Medini bilo mračno. Nismo ni otresli prašinu sa ruku kada smo ga ukopali, već smo poćeli sumnjati u sebe same.“

 

*             Muhammed Bekir kazuje: „Allahov Poslanik a.s. je umro u ponedjeljak, utorak je proveo u kući, a navečer je ukopan i mi smo noću culi zvukove motika.“

 

*             Salim b. Ubejd r.a.pripovjeda: „Allahov Poslanik a.s. je utonuo u nesvjest, i nakon što se osvjestio reče: - Je li nastupio namaski vakat? – Jeste – odgovoriše mu.
- Naredite Bilalu da ezani, a Ebu Bekr da klanja kao imam. Potom je utonuo u nesvjest, i kada se osvjestio zapita: - Je li nastupio namaski vakat? – Jeste – rekoše mu. – Naredite Bilalu da ezani, a Ebu Bekru da klanja kao imam. Aiša mu reče: - Moj babo je sažaljiv čovjek, kada stane na tvoje mjesto, počene plakati i ne može nastaviti namaz. Naredi nekom drugom da klanja.
Potom je opet utonuo u nesvijet, i kada se osvjestio reče: - Naredite Bilalu da ezani, a Ebu Bekru da klanja kao imam, jer vi ste kao žene koje su ogovarale Jusufa.*

I Bilalu je naređeno da ezani, a Ebu Bekr da bude imam. Kada je Allahov Poslanik a.s. osjetio da mu je lakše, rekao je: - Nađite mi nekog da se oslonim, - i dođoše Abbas i Alija. On se osloni na njih i krenu, a kada ga Ebu Bekr ugleda, htjede se povući nazad, ali mu on rukom pokaza da ostane na svom mjestu dok ne završi namaz.
Nakon što je Allahov Poslanik a.s. umro, Omer povika: - Ovom sabljom ću skinuti glavu onome ko kaže da je Allahov Poslanik a.s. mrtav!
Ljudi su većinom bili nepismeni, nikada prije među njima se nije pojavio poslanik i šutjeli su. Neki mi rekoše: -Salime, idi pozovi druga Allahovog Poslanika a.s.!

Plačući sam našao Ebu Bekra u džamiji, i on me zapita: - Je li umro Allahov Poslanik? Omer reče: - Ko kaže da je Allahov Poslanik mrtav, skinut ću mu glavu sabljom! – Hajdemo – reče mi. Kada smo stigli, ljudi su već bili ispunili sobu Allahovog Poslanika a.s. – Ljudi, oslobodite mi put – reče Ebu Bekr, i oni ga pustiše. Ebu Bekr priđe, poljubi Allahovog Poslanika a.s. i prouči:
- Ti ćeš, doista, umrijeti, a i oni će također, umrijeti. (Ez-Zemer, 30)

Ljudi ga zapitaše: - Prijetelju Allahovog Poslanika, je li Allahov Poslanik umro? – Jeste – odgovori im. Ljudi su shvatili da Ebu Bekr govori istinu, zato upitaše: - Prijetelju Allahovog Poslanika, klanja li se dženaza Allahovom Poslaniku?
- Klanja.
- Kako?
- Prvi uđe jedna grupa ljudi, pa zanijete, klanjaju, prouče dovu i izađu. Zatim uđu ostali ljudi.
- Prijatelju Allahovog Poslanika, da li se Allahov Poslanik zakopava?
- Da, zakopava.
- A gdje?
- Na mjestu na kojem mu je Allah uzeo dušu, jer Allah uzima dušu Poslaniku samo na mjestu gdje mu je drago.
   Ljudi shvatiše da Ebu Bekr govori istinu. Tada on naredi da ga ukopaju najbliži rođaci.
Muhađiri su se sastali radi dogovora o izboru halife, i rekoše: - Hajdemo kod naše braće ensarija, da i oni učestvuju u vlasti. Tada ensarije predložiše: - Jedan vladar će biti naš, a jedan vaš, na što Omer odgovori: - Ko je među nama odlikovan sa ove tri stvari:
-Kad je sa njim bio samo drug njegov, kad su njih dvojica bili u pećini i kada je on rekao drugu svome: - Ne žalosti se, Allah je sa nama! (Et-Tevbe,40) Ko su ta dvojica ljudi? Zatim je pružio ruku i dao mu zakletvu na vjernost, pa su prišli i ostali ljudi i zakleli mu se na vjernost na lijep način.**“

* – Žene su o  Jusufu a.s. govorile jedno, a u srcu tajile drugo. Mada su ogovarale ženu egipatskog močnika koja ga je pokušala navesti na grijeh, iako bi i one same isto tako postupile: I žene u gradu počeše govorkati: - Upravnikova žena navraća slugu svog na grijeh, u njega se ludo zagledala! Mi vidimo da ona jako griješi! I kada ona ču za njihova ogovaranja, posla po njih, pripremi im divane, dade svakoj po nož i reče: - Izađi ispred njih! A kad ga ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj i po rukama se porezaše: -Bože, Bože! – povikaše – ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti! (Jusuf, 30-31)

** – Tri odlike Ebu Bekra r.a. nad drugim ashabima, a koje Kur`an u spomenutom ajetu navodi, jesu:
a) da su Allahov Poslanik a.s. i on dva saputnika o kojima govore riječi Kur`ana: Kada je s njim bio samo drug njegov,
b) da ga Kur`an uvrštava u njegovo društvo (suhbe): i kada je rekao drugu svome,
c) potvrda Allahovog prisustva uz njih dvojicu: Ne žalosti se, Allah je s nama!
Druga predaja nam bilježi sljedeće riječi Omera r.a.kojim opravdava i potvrđuje kandidaturu Ebu Bekra za imama u džamiji: pa zar neko može sebi dopustiti da stane ispred Ebu Bekra?
Alija i Zubejr r.a. su bili odsutni prilikom izricanja prisege na vjernost vladi Ebu Bekra, ili su svoj pristanak prokomentarisali riječima: - Allahov Poslanik a.s. mu je, dok je još bio živ, naredio da ljudima bude imam u namazu, i prihvatio ga da nam bude vođa u vjeri, pa zar ga mi nećemo prihvatiti da nam bude vođa u stvarima ovog svijeta?

 

*             Enes b. Malik r.a. pripovjeda: „Kada je Allahov Poslanik a.s. osjetio smrtne muke, Fatima r.a. povika: - Ah, njegovih muka!
Allahov Poslanik a.s. joj reče: - Od danas tvoj babo neće više osjećati muke. Tvom babi je došlo ono što će doći svakome, susret je na Sudnjem danu.“

 

*              Ibn Abbas r.a. prenosi da je čuo Allahovog Poslanika a.s. kada kaže: „Onoga kome od mog ummeta umru dva mala djeteta, Allah će zbog njih uvesti u džennet.
Aiša r.a. upita: - A kome od tvog ummeta umre jedno dijete?
- I kome umre jedno dijete.
- A onome iz tvoga ummeta kome dijete ne umre?
- Ja sam mome ummetu najveća žalost, ničim neće biti unasrećeni koliko mojom smrću.“

 

 O ZAOVSTAVŠTINI ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*              Amr b. Haris r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik a.s. je ostavio iza sebe samo oružje, mazgu, i zemlju koju je uvakufio.“

 

*              Ebu Hurejre r.a. kazuje: „Fatima je upitala Ebu Bekra: - Ko će te nasljediti? – Moja žena i djeca. – reče.
- A zašto ja ne mogu nasljediti svoga babu?
- Čuo sam Allahovog Poslanika a.s. kada je rakao: Nas poslanike niko ne nasljeđuje.
Zato ću ja izdražavati onoga koga je izdržavao Allahov Poslanik a.s. i trošit ću na onoga na koga je Allahov Posalnik a.s. trošio.“

 

*              Aiša r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Nas poslanike niko ne nasljeđuje. Sve što ostane iza nas je sadaka.“

 

O VIĐENJU ALLAHOVOG POSLANIKA A.S. U SNU

 

*              Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Ko me vidi u snu, uistinu me je vidio, jer se šejtan ne može prikazati u mom liku.“

 

*             Jezid Farisi, koji je ljudima prepisivao mushafe, kazuje: „Za vrijeme `Abbasa usnio sam Allahovog Poslanika a.s. i rekoh Ibn Abbasu: - Usnio sam Allahovog Poslanika a.s.!
Allahov Poslanik a.s. kaže – reče mi on – šejtan se ne može prikazati u mom liku. Ko me vidi u snu, uistnu me je vidio.
Možeš li mi opisati čovjeka kojeg si usnio?
- Da opisat ti ga. Išao je između dva čovjeka, nije ni crne ni bijele puti, crnih očiju, lijepog osmjeha, blago okruglog lica, gusta brada mu je prekrila vrat.
- Da si ga na javi vidio, ne bi ga mogao ljepše opisati – reče mi Ibn Abbas.“

 

Enes r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Ko me vidi u snu, uistinu me je vidio, jer se šejtan ne može prikazati u mom liku. San mu`mina je četrdeset šesti dio poslanstva.“

18.02.2007.

bujrum

Bismillahi

Esselamu alejkum,
evo na ovom postu, pišite komentare vezano za knjigu, bujrum...
Da vam Allah podari svako dobro dunjaluka i ahireta. amin

14.02.2007.

Skromnost, moral

 

KAKVA JE BILA POSTELJA ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*              Aiša r.a. pripovjeda: „Postelja Allahovog Poslanika a.s. je bila uštavljena koža natrpana palminim vlaknima.“

 

*              Zapitaše Aišu r.a.:“ Od čega je bila postelja Allahovog Poslanika a.s.?
- Bila je od uštavljene kože, natrpane palminim vlaknima – odgovori Aiša.“
Zatim upitaše Hafsu r.a.: - Od čega je bila postelja Allahovog Poslanika a.s. u tvojoj kući?
“Bila je od grube tkanine, koju bi presavili prije spavanja. Jedne noći mu rekoh: - Kada bi ovaj prostirač dva puta presavili, bilo bi ti udobnije – i tako učinili. Kada se probudio upita me: - Šta ste mi sinoć prostrili? – Prosrtili smo ti tvoju postelju, samo što smo je dva puta presavili. Mislili smo bit će ti udobnije.
- Prostrite mi postelju kao što ste je i ranije prostirali, jer udobna postelja me je sinoć spriječila da klanjam noćni namaz.“

 

O SKROMNOSTI ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*              Omer b. Hattab r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Ne veličajte me kao što kršćani veličaju `Isaa, sina Merjemina, jer ja sam Allahov rob, i zato recite: - Allahov rob i poslanik.“

 

*              Enes b. Malik r.a. kazuje: „Allahov Poslanik a.s. je obilazio bolesne, klanjao dženaze, jahao na magarcu i odazivao se pozivu robova na gozbu. Na dan protjerivanja plemena Benu Kurejza jahao je na magarcu zauzdanom užetom i osedlanom pokrivačem od palminih vlakana.“

 

*             Enes b. Malik r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik a.s. se odazivao pozivu na gozbu gdje bi ga ugostili ječmenim hljebom i ustajalim maslom. Njegov oklop je bio zalog kod jednog Židova, a da ga niko nije mogao iskupiti sve dok nije preselio na ahiret.“

 

*              Enes b. Malik r.a. pripovjeda: „Prilikom obavljanja hadždža, Allahov Poslanik a.s. jahao je na trošnom samaru, a na sebi je imao vuneni ogtač koji nije vrijedio ni četiri srebrenjaka. Govorio je: Gospodaru moj, očisti moj hadždž od licemjerja i prijestiža.“

 

*              Enes b. Malik r.a. kazuje: „Allahov Poslanik a.s. mi je bio najdraži. Kada bi ga ugledali niko nije ustajao pred njim, jer su znali da on to ne voli.“

 

*              Hasan b. Ali r.a. priča: „Zamolio sam mog dajdžu Hinda b. Ebi Haleta, koji je znao lijepo pričati, da mi opiše Allahovog Poslanika a.s. pa mi je rekao: Allahov Poslanik a.s. je bio visok i krupan, lice mu je sjalo kao puni mjesec... i ispriča mi cijeli hadis. Prešutio sam ovaj hadis od brata Husejna, i kada sam jednog dana htio da mu je ispričam, vidio sam da ga već odavno zna i da je našeg dajdžu pitao prije mene. Zatim je pitao našeg babu kako je Allahov Poslanik a.s. ulazio u kuću i izlazio iz nje, i kako je izgledao, pa mu je rekao:
Ulazak u kuću bi podijelio na tri dijela. Dio za Allaha, dio za porodicu i dio za sebe, a zatim bi svoj dio dijelio između sebe i drugih ljudi.
Tada bi ga posjećivali najugledniji ashabi, od kojih ništa nije skrivao i koji su sve prenosili drugim. U vremenu koje je posvećivao ljudima davao je prednost uglednijim ashabima, i raspodijelio bi ga prema veličini njihove vjere. Neko je tražio jednu stvar, neko dvije, a neko više stvari. On bi se brinuo o njima, govorio bi im o onome što im koristi, a što koristi ummetu i šta treba da čine. Kazao bi im:
- Neka prisutni obavjeste odsutne, i prenesite im potrepštine ljudi koji im lično ne mogu prenijeti, jer će Allah na Sudnjem danu učvrstiti onoga ko vladaru prenese potrebu onoga ko mu je sam ne može prenijeti. Pred njim se samo o tome govorilo i nikome nije dopuštao da o nečemu drugom govori: Ulazili bi kod njega prema svome ugledu, a razilazili bi se nakon što ih poduči da upućuju druge ljude na dobro.
Zatim sam ga pitao: - Šta je činio kada bi izlazio iz kuće? – i on mi odgovori: Allahov Poslanik a.s. je čuvao svoj jezik, nije govorio o onome što ga se ne tiče, okupljao je ashabe a nije ih podsticao na mržnju, iskazivao je počast prvacima plamena i imenovao ih njihovom vođama, pazio se ljudi, ali ni od koga nije skrivao svoj osmjeh i moral, uvijek se brinuo o ashabima, raspitivao o ljudima, obradovao je i podržavao sve što je dobro, a osuđivao i spriječavao sve što je ružno, bio je umjeren i odmjeren, nije zanemarivao ljude bojeći se da ne zapadnu u nemar ili ne skrenu, za sve je imao rješenje, istinu nije zanemarivao niti je preko nje prelazio, do njega su sjedili najugledniji ljudi, najviše je poštovao ljude čiji je savjet bio najkorisniji, a najugledniji su bili kod njega oni koji su najviše pomagali druge ljude i o njima se brinuli.

Zatim sam ga pitao o njegovom medžlisu (javnom skupu), i rekao mi je: - Allahov Poslanik a.s. je uvijek prije sjedenja ili ustajanja spominjao Allahovo ime, kada bi druge posjećivao sjedio je tamo gdje ima mjesta i to drugim naređivao, svakom sagovorniku je posvećivao dio vremena, da bi svako pomislio da upravo njega najviše cijeni. Strpljivo je sjedio sa sagovornikom ili onim ko od njega nešto trži dok se sam ne okrene, udovoljio bi onom ko nešto traži ili bi mu odgovorio lijepim riječima. Njegova širkokogrudnost i moral bili su dovoljni za sve ljude, tako da im je postao kao otac i svi su bili pred njim ravnopravni. Njegov medžlis (skup) je bio medžlis nauke, blagosti, stida, povjerenja i strpljivosti, nisu se dizali glasovi, nije niko nikog prekoravao, niti vrijeđao, svi su bili jednaki, pravio je razliku samo po bogobojaznosti, ponizni jedni prema drugima poštovali su starije i bili milostivi prema mlađim, davali su prednost onome kome je nešto trebalo i brinuli su se o nepoznatim strancima.“

 

*              Džabir r.a. kazuje: „Došao mi je Allahov Poslanik a.s. ne jašući ni mazgu ni konja (pješice).“

 

*             Jusuf b. Abdillah b.Selam r.a. kazuje: „Allahov Poslanik a.s. mi je nadjenuo ime Jusuf, stavio me na krilo i pomilovao po glavi.“

 

*             Aiša r.a. je upitana: „Šta je Allahov Poslanik a.s. radio u kući? – Bio je običan čovjek – odgovori – čistio je svoju odjeću, muzao ovcu i brinuo se sam o sebi.“

 

O MORALU ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*             Amr b. el-As r.a. kazuje: „Allahov Poslanik, a.s. je razgovarao licem okrenut i prema najlošijim ljudima.Okretao bi im se licem i tako mi govorio da sam pomislio da sam ja najbolji ashab. Upitah ga: - Allahov Poslaniče, ko je bolji, ja ili Omer? – Omer- odgovori mi.
- Allahov Poslaniče, ko je bolji, ja ili Osman? – Osman - reče.
Kada mi je to rekao i potvrdio, zaželio sam da ga nisam pitao.“

 

*             Enes b. Malik r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik a.s. nije bio  razvratnik, niti bestidnik, niti je vikao po trgovima. Na zlo nije uzvraćao zlom, nego je praštao i bio velikodušan.“

 

*             Aiša r.a pripovjeda: „ Allahov Poslanik a.s. nikoga nije udario rukom, ni slugu, ni ženu, izuzev kad se borio na Allahovom putu.“

 

*             Aiša r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik a.s. nikada nije uzvračao na učinjenu nepravdu, izuzev ako se prekrše Allahovi propisi, a ako se prekrše Allahovi propisi žestoko bi se razljutio. Kada god je mogao odabrati jedno od dva djela, odabrao bi lakše, ako nije bilo grijeh.“

 

*             Enes b. Malik r.a. kazuje: „Služio sam Allahovog Poslanika a.s. devet godina, a da mi nikada nije rekao za nešto što sam uradio: - Zašto si to uradio?; niti za nešto što nisam uradio: - Zašto nisi to uradio? Allahov Poslanik a.s. je bio najljepšeg morala.
Nikada nisam dodirnuo ni svilu ni brokat mehku kao ruka Allahovog Poslanika a.s. niti sam pomirisao miris ugodniji od znoja Allahovog Poslanika a.s.“

 

*             Enes b. Malik r.a. pripovjeda: „Kod Allahovog Poslanika a.s. je sjedio jedan čovjak na kojem se vidio trag boje šafrana. Nikome se nije obraćao ružnim riječima, i , kada je čovjek izašao, rakao je prisutnim: - Kažite mu da opere trag šafrana.“

 

*             Aiša r.a. kazuje: „Jedanput, dok sam bila sa Allahovim Poslanikom a.s. pokucao je na vrata jedan čovjek, i on reče: - Loš li je taj čovjek!, a kada je ušao sa njim je blago razgovarao. Nakon što čovjek izađe, rakoh mu: - Allahov Poslaniče, prvo si mi rekao one riječi, a zatim si prema njemu bio ljubazan? – Aiša – reče mi – najgori je onaj čovjek kojeg ljudi izbjegavaju bojeći se njegovog zla.“

 

*             Husejn b. Ali je jednom pitao oca Aliju r.a. o ponašanju Allahovog Poslanika a.s. u društvu sagovornika, pa mu Alije reče: „Allahov Poslanik a.s. je uvijek bio nasmijan, blage naravi i ljubazan. Nije bio grub ni okrutan. Nije prekomjerno dizao glas, nije bio razvratnik, nikoga nije sramotio, nije bio škrtica. Pretvarao bi se da ne vidi ono što ne želi vidjeti. Ne očajava i ne gubi nadu onaj ko od njeg nešto traži. Uvijek se klonuo tri stvari: prepirke, oholosti i onoga što ga se ne tiče. Tri strvari ga nisu interesovale o drugima: nikoga nije kudio, nikoga nije sramotio i ničije mahane nije otkrivao. Govorio je samo o onome za što se nadao sevabu.
Kada bi govorio njegovi sagovornici bi ga nepomično slušali oborenih glava (kao da su im na glave ptice sletjele), govorili bi tek onda kada zašuti, jedni drugim nisu upadali u riječ. Kada bi jedan govorio ostali bi slušali dok ne završi govor. Govorio bi onaj ko bi prvi uzeo riječ. Smijao bi se onome čemu se drugi smiju i divio bi se onome čemu se drugi dive. Kada bi došao neki stranac, strpljivo je podnosio njegovu grubost u govoru i kada pita. Čak su njegovi drugovi (ashabi) priželjkivali da im dođe neki stranac. Govorio bi im: - Kada vidite da je nekom nešto potrebno, pomozite mu. Zahvalu je primio samo od onoga ko mu je dorastao. Ničiji govor nije prekidao, sve dok sagovornik ne prekorači granicu, tek tad bi mu zabranio da govori, ili bi ustao.“

 

*             Ibn Abbas r.a. kazuje: „Allahov Poslanik a.s. je bio najdaražljiviji čovjek, a najdaražljiviji je bio u mjesecu ramazanu.Tada mu je dolazio Džibril i preslušavao ga Kur`an. Kada bi susreo Džibrila, Allahov Poslanik a.s. je bio darežljiviji od jutarnjeg povjetarca.“

 

*              Enes b. Malik r.a. priča: „Allahov Poslanik a.s. nije ništa štedio za sutra.“

 

*              Omer b. Hattab r.a. pripovjeda: „Jedan čovjek je zatražio da mu Allahov Poslanik a.s. nešto udijeli, na što mu on odgovori: - Nemam ništa da ti dadnem, nego to uzmi u moje ime, pa ću ga ja otplatiti kada mi nešto bude doneseno. – Allahov Poslaniče, reče Omer, dao si mi dosta, Allah te ne duži onim što ne možeš učiniti.
Na njegovom licu se vidje srdžba zbog Omerovih riječi. Tada Ensarija reče: - Udjeljuj, Allahov Poslaniče, i ne boj se da će ti Gospodar `Arša umanjiti!
Allahov Posalnik a.s. se nasmješi, lice mu se ozari radošću i reče: - Tako mi je i naređeno!“

 

*             Aiša r.a. kazuje: „Allahov Poslanik a.s. je primao poklone i za njih nagrađivao.“

 

O STIDU ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*              Ebu Se`id Hudri r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik a.s. je bio stidljiviji od djevice, kad nešto ne bi odobravao, vidjelo bi mu se na licu.“

 

ALLAHOV POSLANIK A.S. SE LIJEČIO PUŠTANJEM KRVI

 

*              Enes r.a. kazuje da je Ebu Tajbe pustio krv Allahovom Poslaniku a.s. za što mu je dao dva sa`a hrane i zatražio je od porodice da mu smanji porez. Tada je rekao: „Puštanje krvi vam je najbolji lijek.“

 

*              Ibn `Abbas r.a. kazuje: „Allahov Poslanik a.s. je pustio krv iz vratnih vena i između pleća, i platio je čovjeku koji mu je pustio krv. Da je bilo haram ne bi mu platio.“

 

O IMENIMA ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*              Džubejr b. Mut`im r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Ja sam Muhammed, ja sam Ahmed, ja sam Mahi kojim Allah briše nevjerovanje, ja sam Hašir pred kojim će Allah proživjeti ljude, i ja sam `Akib poslije kojeg nema poslanika.“

08.02.2007.

Ibadeti

 

KAKO JE SPAVAO ALLAHOV POSLANIK A.S.

 

*              Berra b. Azib r.a. pripovjeda: „Kada bi Allahov Poslanik a.s. legao u postelju, stavio bi desnu ruku pod desni obraz i proučio:
Gospodaru, sačuvaj me kazne na Dan kada proživiš Tvoje robove.


*              Huzejfe r.a. kazuje: „Kada bi legao u postelju, Allahov Poslanik a.s. bi proučio:
Gospodaru, u ime Tebe umirem i živim.

A kad bi se probudio proučio bi:
Hvala Allahu, koji nas je oživio nakon što nas je usmrtio, i samo Njemu je povratak.

 

*              Aiša r.a. kazuje: „Svake noći, kada bi legao, Allahov Poslanik a.s. bi puhnuo u ruke, i onda bi na ruke proučio KUL-HUVALLAHU EHAD, KUL-E`UZU BI RABBI-L-FELEK i KUL-E`UZU BI RABBI-N-NAS. Poslije bi rukama potrao glavu, lice i prednji dio tijela. Činio bi tako tri puta.“

 

*              Enes b. Malik r.a. pripovjeda: „Kada bi legao u postelju, Allahov Poslanik a.s. bi proučio:
Hvala Allahu koji nas je nahranio i napojio, zaštitio i dao utočište!
Zatim bi rekao: A koliko je ljudi bez zaštite i utočišta?

 

KAKAV JE BIO IBADET ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*              Mugire b. Šu`be r.a. kazivaše: „Allahov Poslanik a.s. bi klanjao sve dok mu noge ne oteknu. Kada bi ga neko upitao:
 - Allahov Poslaniče, zašto se toliko opterećuješ, kad ti je Allah oprostio sve ranije i kasnije grijehe? – on bi odgovorio: - Zar da ne budem zahvalan rob!“

 

*              Esved b. Jezid priča da je zapitao Aišu r.a.:
“Kako je Allahov Poslanik a.s. klanjao noćni namaz?

- Prvi dio noći je spavao. Pred zoru bi ustao i klanjao vitr-namaz, zatim bi legao u postelju, a ponekada bi legao sa jednom od svojih žena. Kada bi začuo ezan bi i, ako je bio džunub okupao bi se, a ako ne uzeo bi abdest i otišao u džamiju.“

 

*             Ibn `Abbas r.a. pripovjeda: „Jedne noći sam zanočio kod tetke Mejmune, žene Allahovog Poslanika, a.s. Legao sam poprijeko a Allahov Poslanik a.s. uzduž ležaja. Oko ponoći Allahov Poslanik a.s. se probudi protrlja oći i prouči deset zadnjih ajeta sure Ali `Imran.* Zatim ustade, uze abdest iz mješine obješene o zid i poče klanjati.“

Adbullah b. Abas dalje kazuje: „Ustao sam i stao pored njega. Allahov Poslanik a.s. me pomilova po glavi, potegnu za desno uho i provede sa desne strane. Klanjao je šest puta po dva rekata, zatim jedan rekat i ponovo leže. Kada ga je Bilal probudio on ustade, klanja dva kratka rekata sunneta i izađe u džamiju da klanja sabahski farz.“

*Deset posljednjih ajeta sure Ali `Imran započinje ajetom:
Doista u stvaranju nebesa i Zemlje...
Pohvalno je učiti ove ajete nakon buđenja iz sna.

 

*             Ibn Abbas r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik a.s. bi noću klanjao trinaest rekata.“

 

*             Zejd b. Halid r.a. kazuje: „Zarekao sam se da ću gledati kako Allahov Poslanik a.s. klanja noćni namaz. Dok sam spavao glave naslonjene na prag njegove kuće, on ustade i klanja dva rekata. Zatim klanja dva dosta duga rekata, pa dva malo kraća, pa dva kraća, pa dva kraća, pa dva još kraća i na kraju klanja jedan rekat. To je ukupno trinaest rekata.“

 

*              Ebu Seleme b. Abdurrahman priča da je pitao Aišu r.a.:
“ Kako je Allahov Poslanik a.s. klanjao uz ramazan?
- Obično je, uz ramazan i mimo ramazana, klanjao jedanaest rekata. Klanjao je četiri rekata, ne pitaj kako ih je dugo i lijepo klanjao! Zatim je isto tako lijepo i dugo klanjao još četiri rekata, i na kraju je klanjao tri rekata.
Aiša r.a. dalje kazuje: Pitala sam ga: - Allahov Poslaniče, zar spavaš prije nego što klanjaš vitr- namaz?
- Aiša, moje oći spavaju, ali noći ne spavaju – odgovrori on.“

 

*              Aiša r.a. kazuje: „Allahov Poslanik a.s. je provodio cijelu noć učeći samo jedan ajet u namazu.“

 

*             Abdullah b. Mes`ud r.a. kazuje: „Jedne noći je Allahov Poslanik a.s. tako dugo stajao u namazu, da sam nešto loše pomislio. – A šta si to pomislio? – upitaše ga. – Pomislio sam da sjednem i da ga ostavim na kijamu.“

 

*             Aiša r.a. pripovjeda: „Ponekada je Allahov Poslanik a.s. klanjao sjedeći. Kada bi mu preostalo još trideset – četrdeset ajeta ustao bi proučio ih stojeći. Zatim bi učio ruku i sedždu, i tako bi klanjao i drugi rekat.“

 

*              Hafsa r.a. kazuje: „Ponekada je Allahov Poslanik a.s. klanjao nafilu sjedeći. Kada bi učio sure, učio bi tako polako i razgovjetno, da bi se učinilo duže od nekog sureta.“

 

*              Ibn Omer r.a. priča: „Klanjao sam sa Allahovim Poslanikom a.s. u njegovoj kući dva rekata prije i dva poslije podnevskih farza, dva poslije akšamskih i dva poslije jacijskih.“

 

*             Ibn Omer r.a. pripovjeda: „Zapamtio sam da je Allahov Poslanik a.s. klanjao osam rekata sunneta: dva prije i dva poslije podne, dva poslije akšama i dva poslije jacije. Moja sestra Hafsa mi je pričala da je klanjao i dva rekata prije sadahskog farza, ali ga ja lično nisam vidio da ih klanja.“

 

KAKO JE ALLAHOV POSLANIK A.S. KLANJAO NAMAZ NAKON IZLASKA SUNCA (SALATU-D-DUHA)

 

*              Abdurrahman b. Ebi Lejla kazuje: „Samo mi je Ummu Hani r.a. pričala je da je vidjela Allahovog Poslanika a.s. kako klanja namaz nakon što Sunce izađe, i visoko odskoči (duha). Pričala mi je: Na dan oslobođenja Mekke Allahov Poslanik a.s. je ušao u moju kuću, okupao se i klanjao osam rekata. Nikada nije brže klanjao, ali je upotpunjavao ruku i sedždu.“

 

*              Ebu Se`id r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik a.s. je nekada tako redovito klanjao duha-namaz, da smo pomislili da će ga uvijek klanjati, ali nekada ga je tako izostvljao, da smo pomislili da ga više nikad neće klanjati.“

 

*             Ebu Ejjub el-Ensari r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik a.s. je redovno klanjao četiri rekata prije podnevskog farza. Jedanput ga upitah: „Allahov Poslaniče vidim da redovno klanjaš četiri rekata u podne?
- Nebeske kapije se otvaraju u podne, i ne zatvaraju se sve dok se ne klanja podne-namaz, zato volim da mi se u to vrijeme uzdigne dobro djelo.
- Je li se na svakom rekatu uči sure? – upitah. – Da.
- A predaje li se selam poslije dva rekata? – Ne predaje – odgovori on.“

 

O KLANJANJU NAFILE U KUĆI

 

*              Abdullah b. Se`id r.a. kazuje: „Upitao sam Allahovog Poslanika a.s.: Koji je namaz  bolji, u kući ili u džamiji?
- Vidiš kako je moja kuća blizu džamije, ali draže mi je da klanjam u kući nego u džamiji, izuzev farza.“

 

O POSTU ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*              Abdullah b. Šekik kazuje da je upitao Aišu r.a. o postu Allahovog Poslanika a.s. na što mu je ona odgovorila: „Postio bi tako dugo, da bi mi pomislili da će stalno postiti, a mrsio bi se tako dugo, da bi pomislili: neće više postiti. Otkako je došao u Medinu, Allahov Poslanik a.s. nikada nije postio cijeli mjesec, osim ramazana.“

 

*             Kada je zapitan o postu Allahovog Poslanika a.s.Enes b. Malik r.a. odgovori: „Kada bi započinjao postiti neki mjesec, mi bi pomislili da će ga cijelog ispostiti, a kada bi mrsio neki mjesec, pomislili bi: neće postiti nijedan dan. Kad god bi htio da ga u noći vidiš na namazu mogao si ga vidjeti, a kada bi htio da ga vidiš kako spava, mogao si ga vidjeti.“

 

*              Ebu Hurejre r.a. pranosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Allahu se podnose  ljudska djela ponedjeljkom i četvrtkom, zato želim da mu se podnesu moja djela dok postim.“

 

*             Aiša r.a. kazuje: „Kurejšije su prije islama postile deseti muharrema (Jevmu ašura), pa ga je i Allahov Poslanik a.s. postio. Kada je učinio hidžru u Medinu naredio je da se posti, a kada je propisan post ramazana postio je ramazan a ostavio post na Dan ašura, zato ga je postio ko je htio, a ko je htio mrsio se.“

 

*             Aiša r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik a.s. je jednom ušao u kuću, i vidjevši sa mnom jednu ženu, upita: - Ko je ta žena? – Ovo je žena koja noći provodi u klanjanu namaza – odgovorih mu. Na to Allahov Poslanik a.s. reče: - Činite ona djela koja možete izdržati jer, tako mi Allaha, Allahu neće dojaditi nagrađivanje sve dok vama na dojade djela.
Zato je Allahovom Poslaniku a.s. bilo najdraže djelo koje čovjek čini ustrajno.“

 

*             Aiša i Ummu Seleme r.a. pričaju: „Najdraže djelo Allahovom Poslaniku a.s. bilo je djelo koje čovjek ustrajno čini, pa makar ono bilo i malo.“

 

KAKO JE ALLAHOV POSLANIK A.S. UČIO KUR`AN

 

*              Kada je Ummu Selame r.a. upitana o učenju Allahovog Poslanika a.s. odgovorila je: „Učio je Kur`an razgovjetno, slovo po slovo.“

 

*              Ummu Seleme r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik a.s. je zastajao na kraju svakog ajeta. Proučio bi: EL-HAMDU LILLAHI RABBI-L-ALEMIN, pa bi zastao. Zatim: ER-RAHMANI-R-RAHIM, pa bi zastao.“

 

*             Abdullah b. Ebi Kejs zapita Aišu r.a.: „Je li Allahov Poslanik a.s. učio Kur`an tiho ili glasno?
Aiša r.a. odgovori: - Učio je na obadva načina, ponekada tiho, a ponekada glasno. – Hvala Allahu koji je dao olakšicu – reče Abdullah.“

 

*             Adbullah b. Mugaffel r.a. kazuje: „Vidio sam Allahovog Poslanika a.s. kako na dan oslobođenja Mekke, jašući na devi uči i ponavlja ajete:
- Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu i da bi ti Allah ranije i kasnije grijehe oprostio...
Mu`avija b. Kurre dalje nastavlja: „Da se ne plašim okupljanja ljudi oko mene, sada bi učio istim glasom i melodijom.“

 

O PLAKANJU ALLAHOVOG POSLANIKA A.S. PRILIKOM UČENJA KUR`ANA

 

*              Abdullah b. Šehhir r.a. pripovjeda: „Jednom prilikom sam došao Allahovom Poslaniku a.s. i zatekao ga u namazu. Iz grudi mu se, od plača, čulo šištanje kao kada lonac vrije.“

 

*              Abdullah b. Mes`ud r.a. prenosi da mu je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Uči mi Kur`an? – Kako da ti učim, Allahov Poslaniče – odgovorih mu – kada se Kur`an tebi objavljuje?
- I ja volim da ga čujem od nekog drugog.
Započeo sam učiti sure En-Nisa i kada sam proučio ajet
- I kada tebe dovedemo kao svjedoka protiv njih (En-Nisa, 41), okrenuh se i ugledah suze u očima Allahovog Poslanika a.s.“

 

*             Abdullah b. Amr r.a. pripovjeda: „Kada se je jedanput Sunce pomračilo, Allahov Poslanik a.s. ustade i počene klanjati namaz. Stajao je dugo na kijamu, zatim je dugo stajao na ruku`u, potom se ispravio i tako dugo stajao. Zatim je učinio sedždu, pa je sjeo ostavši dugo na sjedenju, pa je ostao na drugoj sedždi dugo kao i na prvoj. Plačući je govorio: - Gospodaru moj, obećao si mi da moj ummet nećeš kazniti sve dok sam ja među njima, i obećao si mi da ih nećeš kazniti sve dok Te budu molili za oprost.* Evo, mi Te molimo za oprost!“

Kada je klanjao dva rekata i Sunce se ponovo pojavilo, Allahov Poslanik a.s. ustade, zahvali se Allahu i reče: - Znajte dobro da su Sunce i Mjesec Allahova znamenja, i da se ne pomračuju zbog nečijeg života ili smrti. Zato, kada se pomrače, požurite da klanjate namaz.

* Obećanje naznačeno u hadisu sadržava sljedeći ajet: Allah ih nije kaznio jer si bio među njima, i Allah ih neće kazniti sve dok Ga budu molili za oprost. (El-Enfal, 33)

 

*              Aiša r.a. kazuje: „Allahov Poslanik a.s. je poljubio Osmana b. Maz`una što je umro, i vidjela sam mu suze u očima.“

 

*             Enes b. Malik r.a. priča: „Prisustvovali smo dženazi kćeri Allahovog Poslanika a.s., Ummi Kulsum, kada je sjeo pored kabura i kroz suze upitao: - Ima li neko ko sinoć nije imao odnos sa ženom? – Imam ja – reče Ebu Talha. – Siđi da je spustiš u kabur – zapovjedi mu.“

08.02.2007.

Ponašanje Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem

                 O GOVORU ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*              Aiša r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik a.s. nije govorio brzo kao što vi govorite, nego mu je govor bio jasan i razgovjetan, zapamtio bi ga svako ko sjedi sa njim.“

 

*              Hasan b. Ali r.a. kazuje: „Zamolio sam dajdžu Hidna b. Ebi Haleta, a znao je slikovito pričati – opiši mi govor Allahovog Poslanika a.s.
– Allahov Poslanik a.s. – započe on – bio je neprekidno tužan, stalno je razmišljao, nije imao odmora, dugo je šutio, govorio je samo kad je trebao, govor bi započinjao i završavao sa bismillom, govorio je rječito i sažeto, razgovjetno, bez suvišnih riječi, nije bio grub niti je bilo koga ponižavao, cijenio je blagodat ma kako malehna bila, nijednu blagodat nije prezirao, nije ni korio ni hvalio onoga ko je izbirljiv, ovaj svijet ga nije srdio sve dok se nečije pravo ne bi uskratilo, a kad se to dogodi srdžba mu se ne bi stišavala sve dok se čovjeku ne vrati njegovo pravo, zbog sebe se nije srdio niti je svoje pravo tražio, kada bi nešto pokazivao pokazivao bi cijelom rukom, kada bi se čudio vrtio bi rukom, kad bi govorio naslonio bi se na ruku ili bi lijevim palcem udarao po desnom dlanu, kada se naljuti okrene glavu, kad se obraduje obori pogled, njegov smijeh uglavnom bijaše samo osmjeh, tada bi mu se vidjeli zubi bijeli poput grada.“

 

 

O SMIJEHU ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*              Abdullah b. Haris r.a. kazuje: „Nisam nikoga vidio da se toliko smiješi kao Allahov Poslanik a.s.“

 

*              Ebu Zerr r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao:
„Ja zaista znam čovjeka koji će prvi ući u Džennet i čovjeka koji će poslijednji izaći iz Džehennema.
Taj čovjak će biti doveden na Sudnjem Danu pa će se kazati:
- Pokažite mu njegove male grijehe dok će njegovi veliki grijesi ostati skriveni.
Tada će mu se reći:
- Tog i tog dana si uradio to i to – a on će potvrđivati a neće negirati strahujući od svojih velikih grijeha. Opet će mu se reći – Dajte mu, umjesto svakog lošeg djela koje je učinio, dobro djelo! A tada će on reći: - Ja zaista imam grijeha koje ovdje ne vidim.
Ebu Zerr je rekao: - Vidio sam Allahovog Poslanika a.s. koji se nasmijao tako da su mu se vidjeli bijeli zubi.“

 

*             Džabir b. Abdullah r.a. kazuje: „Nikada me Allahov Poslanika a.s. nije susreo ni vidio, od kako sam primio islam, a da se nije nasmješio.“

 

*             Abdullah b. Mesud r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Znam čovjeka koji će posljednji izaći iz Džehennema. Izaći će pužući, i biće mu rečeno: - Uđi u Džennet! On će krenuti da uđe i vidjet će da su ljudi već zauzeli svoja mjesta, pa će se vratiti i reći:
- Gospodaru, ljudi su već zauzeli svoja mjesta!
- Sjećaš li se vremena u kojem si živio? – bit će zapitan.
- Sjećam – odgovorit će.
Zatim će mu se reći: - Zaželi što želiš! – i on će zaželjeti.
- Dat će ti se deset puta koliko dunjaluk.
- Ismijavaš me, a Ti si Gospodar! – uzviknut će čovjek.
Tada sam vidio da se Allahov Poslanik a.s. nasmijao i ukazaše mu se bijeli zubi.“

 

*              Amir b. Sa`d r.a. pripovjeda: „Sa`d mi je rekao: Vidio sam Allahovog Poslanika a.s. kada se nasmijao u toku Bitke na Hendeku.*
- Kako se je nasmijao – upitah oca.
- Bio sam dobar strijelac. Jedan čovjak se sakrivao iza štita. Sačekao sam da otkrije glavu i pripremio strijelu. Kad je otkrio čelo, bacio sam strijelu i pogodio ga usred čela. Čovjek se prevali na leđa uzdignutih nogu, na što se Allahov Poslanik a.s. nasmija da mu se ukazaše bijeli zubi.
Zapitah: - Što ga je nasmijalo? –To što se dogodilo sa čovjekom.“

* - Bitka na Hendeku, poznata još kao bitka sa saveznicima, odigrala se 5. g. po Hidžri o čemu govore sure El-Ahzab. Ubraja se u najkritičnije momente kroz koje je prošao islam. Nakon što su nastupili hladni vjetrovi i saveznici poraženi prekinuli opsadu Medine, Allahov Poslanik a.s. je rekao: - Od danas ćemo se mi boriti protiv njih, a ne oni protiv nas. (Buharija)

 

KAKO SE ŠALIO ALLAHOV POSLANIK A.S.

 

*              „Enes b. Malik r.a. prenosi da mu je Allahov Poslanik a.s. rekao u šali: - O ti sa dva uha!“

 

*              Enes b. Malik r.a. pripovjeda: - Allahov Poslanik a.s. se družio i sa djecom. Jedanput je rekao mom malom bratu: - Omerica, šta uradi vrapčić? Dječak je imao vrapčića u rukama, sa kojim se igrao i koji mu je uginuo.“

 

*             Ebu Hurejre r.a. kazuje da su rekli Allahvom Poslaniku a.s.:
- Allahov Poslaniče, ti se sa nama šališ?
- Da, ali ja govorim samo istinu – odgovori on.“

 

*             Enes b. Malik r.a. pripovjeda da je jedan čovjek zatražio od Allahovog Poslanika a.s. jahaću devu, na što mu je on odgovorio:
- Dat ću ti devino mladunče.
- Šta mi koristi devino mladunče? – upita čovjek.
- A šta deva rađa osim deve? – reče mu Poslanik a.s.

 

*             Enes b. Malik r.a. pripovjeda da je jedan beduin, po imenu Zahir, slao Allahovom Poslaniku a.s. poklon iz pustinje, za što ga on za uzvrat nagradio kada bi krenuo kući.
Zahir je bio ružnog izgleda, ali ga je Allahov Poslanik a.s. volio i govorio bi mu:
- Zahir je naša pustinja, a mi smo njegov grad.
Jedanput kad je Zahir prodavao nešto na pijaci, Allahov Poslanik a.s. mu je neopaženo prišao sa leđa i obuhvatio ga rukama.
- Ko je to?-povika: - Pusti me! Kad se okrenu ugleda da mu je Allahov Poslanik a.s. prislonio prsa na leđa.
- Ko će kupiti ovog roba? – uzvikunu Allahov Poslanik a.s.
- Allahov Poslaniče, tako mi Allaha, bit ću jeftin.
- Ali ti si kod Allaha skup – odgovori mu.

 

*              Hasan Besari r.a. kazuje r.a. da je jedna starica rekla Allahovom Poslaniku a.s.:
- Allahov Poslaniče, moli Allaha da me uvede u Džennet!
- U Džennet ne ulaze starice – odgovori joj. Žena se okrenu i poće plakati.
- Recite joj – povika Poslanik a.s. – da u Džennet neće ući kao starica, jer Uzvišeni Allah kaže: Mi ćemo hurije iznova stvoriti, i djevicama ih učiniti, milim muževima njihovim, i godina istih. (El – Vaki`a, 35-37)

 

KAKO JE ALLAHOV POSLANIK A.S. GOVORIO POEZIJU

 

 

*              Aišu r.a. je neko upitao: - Je li ikada Allahov Poslanik a.s. govorio stihove.
- Da recitovao je poeziju Abdullaha b. Rerhe i to stih: Vijest će ti donjeti onaj koga ti ne obavjesti!

 

*              Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: - Najistinitiji stih koji je pjesnik kazao je stih Lebida : Sve mimo Allaha je ništavno!
A Umejje b. Ebi Salt samo što nije primio islam.

 

*              Džundub b. Sufjan r.a. kazuje: „Jedan kamen je pao na prst Allahovog Poslanika a.s. i okrvavio ga, na šta on reče:
Ti samo prst krvavi
na Allahovom putu što podnosiš.

 

*             Neko upita Beraa b. Aziba r.a.: „ Jeste li ostavili Allahovog Poslanika a.s. samog na Hurejru? – Ne nismo, nego su se razbježali prvi redovi koje je pleme Hevazin dočekalo strijelama. Allahov Poslanik a.s. je jahao na mazgi, a držao ju je Ebu Sufajn. Allahov Poslanik a.s. je tada govorio:
 Ja sam Poslanik, nema laži – ja sam sin `Abdulmuttaliba.

 

*             Enes b. Malik r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik a.s. je ušao u Mekku da obavi umru, a ispred njega je išao Abdullah b. Revaha i recitovao:
Uklonite sram kufra Poslaniku sa puta
da na vas udarimo, tako zapovjedi slovo Kitaba,
da sabljom udarimo što glave od ramena rastavlja

i prijateljstvo u očima prijatelja gasi!

Omer r.a. ga prekori: - Abdullahu, zar pred Allahovim Poslanikom i u Allahovom haremu recituješ stihove?
– Neka Omere – odgovori Allahov Poslanik a.s. – stihovi ih više bole od strijela.“

 

*              Džabir b. Semure r.a. priča: „Sjedio sam u društvu Allahovog Poslanika a.s. više od stotinu puta. Ashabi su nekada recitovali stihove i govorili o nečemu iz džahilijata, a on je šutio. Ponekad bi se samo nasmješio.“

 

*             Šarid r.a. pripovjeda: „Jedanput, dok sam jahao iza Allahovog Poslanika a.s. izrecitovao sam mu stotinu stihova od Umejje b. Ebi Salta*. Kada god bih izrecitovao stih, on bi progovorio: - lih! Nakon stotog stiha kaza: - Skoro da je bio primio islam.“

* Poznati pjesnik iz predislamskog doba i doba početka širenja islama, u čijoj poeziji se susreću mnogi elementi uzeti iz islamskog vjerovanja. Umro je ne prihvativši islam, prilikom opsade grada Taifa, neposredno po osvajanju Mekke. Za njega Allahov Poslanik a.s. kaže: - Poezija mu je prihvatila islam, ali srce nije.

 

*             Aiša r.a. kazuje: „Allahov Poslanik a.s. je naredio da se u džamiji postavi minber Hassanu b. Sabitu, sa kojeg je Hassan stihovima branio čast Poslanika a,s.
Poslanik a.s. je govorio: - Allah će melekom Džibrilom pomagati Hassana sve dok bude branio Allahovog Poslanika.“

 

KAKO JE ALLAHOV POSLANIK A.S. GOVORIO NA SIJELU

 

*              Aiša r.a. pripovjeda: „Jedne noći je Allahov Poslanik a.s. pričao svojim ženama, kada je jedna rekla:
- Kao da je ova priča priča hurafe (bajka).

- A znate li šta su priče hufare? – zapita ih Poslanik a.s.
- Hurafe je bio jedan čovjek iz plemena `Uzre, kojeg su uhvatili džini još prije islama i zadržali ga dugo vremena, a zatim su ga vratili njegovom plemenu. Hurefe im je pričao o čudima koja je vidio kod džina, i zato su ljudi te priče nazvali hurafe priče (bajke).“

 

HADIS UMMU ZER`

 

*             Aiša r.a. pripovjeda: „Sastalo se jedanaest žena koje su se zaklele da jedna od druge neće kriti tajne svojih muževa.

Prva reče: - Moj čovjek je kao mršavo devino meso na vrh kamenitog brda, niti je prohodan da se podneš, niti ukusan da ga uzmeš.

Druga reče: - O svom čovjeku neću govoriti, bojim se ostaviće me. Ali, ako ću govoriti, govorit ću o poznatim i o skrivenim mahanama.

Treća reče: - Moj čovjek je dugonja, ako mu mahane otkrijem ostaviće me, a ako ušutim niti ću mu biti žena niti razvedena.

Četvrta reče: - Moj čovjek je blag kao mekkanska noć, niti vruć niti hladan, niti ga se plašim niti mi je dosadan.

Peta reče: - Moj čovjek kada uđe baci se kao tigar, kada izađe izađe ponosno kao lav, nikada se ne inadi šta se u kući radi.

Šesta reče: - Moj čovjek kad jede prejede se, kad pije sve ispije, ako legne umota se, ne zavlači ruke da zna ženske muke.

Sedma reče: - Moj čovjek je nemoćan, malouman, sakupio sve mahane, ili žestoko udari ili slomi, ili te obadvoje zaboli.

Osma reče: - Moj čovjek je miris bosiljka i dobroćudna duša.

Deveta reče: - Moj čovjek je plemenitog roda, vitak kad hoda, darežljive duše i otvorenih vrata za goste.

Deseta reče: - Moj čovjek zove se Malik. A ko je Malik? Malik je mnogo bolji nego što riječima zbori. Puni torovi deva prazni ostaju ako nas gosti zijarete. Kada lira zazveči, znaju da će im krv poteći.

Jedanaesta reče: - Moj čovjek je Ebu Zer. A ko je Ebu Zer? Uši mi draguljima okiti, mišice zaobli, obradova me i duša mi se obradova. Nađe me sa malim stadom i golemim jadom, i dovede me uz hrzanje konja, deva i krava riku i žetalaca viku. Kada mu pričam ružno mi ne uzvrača, spavam sve dok me sunce ne razbudi, pijem dok mi ne naudi.
A majka Ebu Zer`a! Ko je majka Ebu Zer`a? Trpeza golemih i dvora širokih.
Sin Ebu Zer`ov! A ko je sin Ebu Zer`ov? Postelja mu je zelena palmina grana, a janjeća plećka hrana.
Kći Ebu Zer`a! A ko je kći Ebu Zer`a? Poslušna ocu i majci, punašnog tijela, komšinica iz zavisti počne usne gristi.

Sluškinja Ebu Zer`a! A ko je sluškinja Ebu Zer`a? Tajnu ne širi, hranom kuću pomiri i čistoću ne zanemari.

Jednog dana Ebu Zer izađe – dok se stapovi preljevaju – i drugu ženu nađe. Sa njom bijahu dva dječaćića kao dva lavića, ispod njenog struka vitka igraše se sa dva šipka. Sa mnom se razvede i nju dovede. Ja se udadoh za plemića na atima brzim, sa kopljima dugim i torovima punim. Dade mi svakojakog blaga i reče: - Jedi, Ummu Zer i rodbinu nahrani!
Ali, kada bih sakupila sve ćime me darova, ne vrijedi najmanjeg stapa Ebu Zer`ova!

Aiša kaže: - Tada mi Allahov Poslanik a.s. reče: - Ja sam tebi kao Ebu Zer što je bio prema Ummi Zer, samo što ju je on pustio a ja tebe nisam.

- Ne, Allahov Poslaniče, ti si bolji od Ebu Zer`a.“

07.02.2007.

Ishrana Poslanika sallallahu alejhi ve sellem

KAKO JE JEO ALLAHOV POSLANIK A.S.

 

*             Ka`b b. Malik r.a. kazuje: „Allahov Poslanik a.s. bi oblizao prste tri puta.“

 

*             Ka`b b. Malik r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik a.s. je jeo sa tri prsta, a poslije bi ih oblizivao.“

 

*             Enes b. Malik r.a. pripovjeda: „Neko je donio hurme Allahovom Poslaniku a.s. i vidio sam ga kako od gladi jede sjedeći na petama i obavijenih prsta.“

 

KAKAV HLJEB JE JEO ALLAHOV POSLANIK A.S.

 

*             Aiša r.a. priča: „Sve dok Allahov Poslanik a.s. nije preselio na ahiret, njegova porodica nije imala ječmenog hljeba dva uzastopna dana.“

 

*             Ibn `Abbas r.a. priča: „Porodica Allahovog Poslanika a.s. noćima nije imala šta većerati, a najviše su jeli ječmeni hljeb.“

 

*             Neko zapita Sehl b. Sa`da r.a.: „Je li Allahov Poslanik a.s. jeo hljeb od bijelog brašna?
– Allahov Poslanik a.s. nije ni vidio bijelo brašno sve dok nije preselio na ahiret – odgovori Sehl.

- A jeste li imali sita? – Ne, nismo imali.
- A kako ste sijeli brašno?
- Puhnuli bi u brašno i onda bi ga zakuhali.“

 

*             Enes b. Malik r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik a.s. nikada nije jeo na stolu ili na siniji, niti je jeo mehkog hljeba.
- Na čemu su jeli? – neko upita. – Na soframa.“

 

*             Mesruk r.a. pripovjeda: „Posjetio sam jedanput Aišu r.a. i ona naredi da mi se donese hrana i reče:
- Nikada se ne najedem a da ne zaplačem. – Zašto? – upitah je.
- Prisjetim se kako je Allahov Poslanik a.s. preselio sa ovog svijeta. Tako mi Allaha, nikada se dva puta dnevno nije zasitio hljeba i mesa!“

 

*             Aiša r.a. kazuje: „Za cijelog života Allahov Poslanik a.s. nije bio sit dva uzastopna dana.“

 

O HRANI I ZAČINIMA ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*             Džabir r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Divan li je začin sirće!“

 

*             Zehdem Džermi r.a. pripovjeda: „Kada smo jednom prilikom bili u posjeti kod Ebu Musaa el-Eš`arije i on pred nas iznese pečenu kokoš. Jedan čovjek se izmaknu.
- Šta ti je? – zapita ga Ebu Musa.
- Vidio sam kokoš kako jede nešto nečisto, i zakleo sam se da neću jesti.
- Primakni se- reče mu Ebu Musa – vidio sam Allahovog Poslanika a.s. kako jede kokošije meso.“

 

*             Ebu Esid r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Jedite maslinovo ulje i njime mažite kosu, jer je ono od blagoslovljenog drveta.“

 

*             Enes b. Malik r.a. kazuje: „Allahov Poslanik a.s. volio je tikvice. Kada nam je donešeno jelo, uzimao sam tikvice i stavljao ih pred njega jer sam znao da ih voli.“

 

*             Džabir b. Tarik r.a. pripovjeda: „ Kada sam ušao u kuću Allahovog Poslanika a.s. vidio sam izrezane tikvice i zapitao:
- Šta je ovo?
– Hoćemo da bude što više hrane – odgovori on.“

 

*             Enes b. Malik r.a. kazuje: „Jedan krojač je pozvao Allahovog Poslanika a.s. na ručak, na koji je poveo i mene. Kada je spustio pred Allahovog Poslanika a.s. ječmeni hljeb i čorbu sa tikvicama i osušenim mesom, vidio sam da on izabire tikvice iz posude. Od tada i ja volim tikvice.“

 

*             Aiša r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik a.s. je volio slatka jela i med.“

 

*             Ummu Seleme r.a. pripovjeda: „Stavila sam pred Allahovog Poslanika a.s. komad pečenog mesa. On je jeo, i potom otišao u džamiju ne uzimajući drugi abdest.“

 

*             Abdullah b. Haris r.a. kazuje: „Jeli smo sa Allahovim Poslanikom a.s. pečeno meso u džamiji.“

 

*             Ibn Mes`ud r.a. pripovjeda: „Allahovom Poslaniku a.s. je bila najdraža plećka. Židovi su mu stavili otrov u meso sa plećke.“
(Ovo se desilo prilikom bitke na Hejberu)*

* Bila je to 6-te godine po Hidžri prilikom osvajanja židovskog naselja Hajbera. Ženu koja je to učinila po imenu Zejneb, kada je primila islam, Poslanik a.s. upita:
- Zašto si to uradila?
- Ako si poslanik neće ti otrov naškoditi, a ako nisi riješićemo te se, - odgovorila je.

 

*              Ebu Ubejd r.a. kazuje: „Skuhao sam meso u loncu i pozvao Allahovog Poslanika a.s. Pošto je volio plećku, dao sam mu je.
- Daj mi plećku – reče mi, i ja mu dadoh i drugu.
- Daj mi plećku – reče mi ponovo.
- Allahov Poslaniče, - upitah ga – Koliko ovca ima plećki?
- Tako mi Allaha, da si šutio dodavao bi mi plećke sve dok bih ti tražio.“

 

*             Abdullah b.Dža`er, prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Najukusnije meso je meso sa leđa.“

 

*             Ebu Musa el-Eš`ari r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Aiša je odlikovana nad drugim ženama kao što je popara (potkriža) odlikovana nad drugom hranom.“

 

*             Enes b. Malik r.a. kazuje: „Za svadbenu gozbu prilikom ženidbe sa Sofijom, Allahov Posalnik je donio hurme i jelo od finog brašna.“

 

*             Ubjedullah b. Ali r.a. pripovjeda da su Hasan b. Ali, Ibn Dža`fer r.a. posjetili njegovu nanu Selmu i rekli joj: - „Napravi nam hranu koja se dopadala Allahovom Poslaniku a.s. i koju je volio jesti.
- Sinovi moji, vi danas ne volite takvu hranu – reče im.
- Volimo – odgovoriše – skuhaj nam je.
Ona zamjesi tijesto od jemčenog brašna, stavi ga u lonac, posu uljem, istuče biber i posu tijesto sa još drugim začinima. Malo zatim donese im jelo i reče: - Evo, ovo je jelo koje se dopadalo Allahovom Poslaniku a.s., i koje je volio jesti.“

 

*             Džabir r.a. kazuje: „Allahov Poslanik a.s. me je poveo kod jedne ensarijke. Ona nam donese pečenog mesa, a zatim svježih hurmi. Allahov Poslanik a.s. jede, uze abdest i ode da klanja podne-namaz. Kada se ponovo vratio, žena mu donese ostatak pečenog mesa i on nastavi jesti. Poslije je otišao da klanja ikindiju, ne obnovivši abdest.“

 

*             Ummu-l-Munzir r.a. kazuje da su je posjetili Allahov Posalnik a.s. i Alija. U kući su bili obješeni grozdovi sa svježim hurmama. Oni počeše jesti hurme i Allahov Poslanik a.s.reče Aliji:
- Polako, tek si ozdravio.
Zatim su sjeli i nastavili jesti sjedeći. Napravila sam im jelo od ječmenog brašna i povrća i donijela.
- Jedi ovo, ovo ti je zdravije – reče mu Allahov Poslanik a.s.“

 

*             Aiša r.a. pripovjeda: „Ponekad kada bi ušao u kuću, Allahov Poslanik a.s. bi zapitao:
- Ima li išta za ručak?
- Nema – odgovorila bih.
- Ja postim – rekao bi tada.
Kada je jednog dana ušao, rekoh mu: - Donesen nam je poklon.
- Kakav poklon? – upita me.
- Hurme zakuhane sa brašnom, odgovorila sam.
- Danas sam zapostio, reče on. A potom bi jeo, izjavila je ona.“

 

*             Abdullah b. Selam r.a. pripovjeda: „Vidio sam Allahovog Poslanika a.s. kada je uzeo komad, ječmenog hljeba, na njeg stavio hurmu i rekao: - Ovo je začin, a ovo je jelo.“

 

*             Enes r.a. priča: „Allahov Poslanik a.s. je volio jesti ostatak hrane.“

 

ALLAHOV POSLANIK A.S. JE PRAO RUKE PRIJE I POSLIJE JELA

 

*             Ibn Abbas r.a. pripovjeda: „Kada se Allahov Poslanik a.s. vratio poslije obavljene nužde, donesoše mu hranu i upitaše ga:
- Hoćemo li ti donjeti vodu za abdest?
- Naređeno mi je da uzmem abdest kad hoću da klanjam.“

 

*             Selman r.a. kazuje: „Pročitao sam u tevratu da je bereket u hrani kada se poslije jela operu ruke i upitao sam Allahovog Poslanika a.s. o tome. On mi odgovori:
- Bereket je u hrani kada se ruke operu prije i poslije jela.“

 

ŠTA JE ALLAHOV POSLANIK A.S. UČIO PRIJE I POSLIJE JELA

 

*             Ebu Ejjub Ensari r.a. pripovjeda: „Bili smo jednom kad Allahovog Poslanika a.s. kad nam je doneseno jelo. Nikad nisam vidio beričetnije jelo kada smo počeli jesti, a manje berićetno kada smo završili sa jelom.
- Kako to, Allahov Poslaniče? – upitasmo.
- Kada smo počeli jesti proučili smo bismillu, zatim je neko sjeo ne proućivši bismillu i sa njim je jeo šejtan.“

 

*             Aiša r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Kada neko zaboravi da prije jela spomene Allahovo ime, kada se sjeti neka onda kaže: U ime Allaha – na početku i na kraju.

 

*             Omer b. Ebi Seleme r.a. pripovjeda da je došao Allahovom Poslaniku a.s. upravo kad je jeo.
„Sjedi sinko – reče mi – prouči bismillu, jedi desnom rukom i jedi ispred sebe.“

 

*             Ebu Se`id el-Hudri r.a. kazuje: „Kada bi Allahov Poslanik a.s. završio sa jelom, rekao bi:
Hvala Allahu koji nas je nahranio i napojio, i učinio muslimanima.“

 

*             Ebu Umame r.a. pripovjeda: „Kada bi se uklonila sofra ispred Allahovog Poslanika a.s. rekao bi:
- Hvala Allahu zahvalom velikom, savršenom, blagoslovljenom, neprekidnom, zahvalom onoga ko o Njemu ovisi! On je naš Gospodar!“

 

*             Aiša r.a. kazuje: „Allahov Poslanik a.s. je jeo sa šestoricom ashaba, kada dođe jedan beduin, sjede i pojede hranu u dva zalogaja. Allahov Poslanik a.s. reče:
- Da je proučio bismillu bilo bi nam dovoljno hrane.“

 

*             Enes b. Malik r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Allah je zadovoljan svojim robom kada pojede zalogaj hrane ili popije gutljaj vode i na tome zahvali Allahu.“

 

KAKVA JE BILA ČAŠA ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*             Sabit pripovjeda: „Enes b. Malik r.a. nam je pokazao jednu grubu drvenu čašu, okovanu gvožđem i rekao: Sabite ovo je čaša Allahovog Poslanika a.s.“

 

*             U drugoj predaji Enes r.a. keže Sabitu: „Iz ove čaše sam pojio Allahovog Poslanika a.s., vodom, kompotom od grožđa, medovinom i mlijekom.“

 

O VOĆU KOJE JE JEO ALLAHOV POSLANIK A.S.

 

*              Abdullah b. Dža`fer r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik a.s. je jeo krastavice sa svježim hurmama.“

 

*             Aiša r.a. kazuje: „Allahov Poslanik a.s je jeo lubenicu sa svježim hurmama.“

 

*             Ebu Hurejre r.a. pripovjeda: „Kada bi voće poćelo dozrijevati, ljudi bi prve plodove donosili Allahovom Poslaniku a.s. i on bi proučio:
- Gospodaru moj, blagoslovi nam polodove, blagoslovi nam Medinu i blagoslovi nam oku i tereziju. Gospodaru naš, Tvoj rob, prijetelj i poslanik Ibrahim Te je molio za blagoslov Mekke, i ja sam Tvoj rob i poslanik. Ja Te molim da blagosloviš Medinu dvostrukim blagoslovom kojim si blagoslovio Mekku!
Zatim bi pozvao najmanje dijete koje bi ugledao i dao mu voće.“

 

*             Rubej bint Mu`aviz r.a. kazuje: „Mu`az me je poslao Allahovom Poslaniku a.s. sa posudom punom svježih hurmi i mladih krastavaca, a on je volio krastavce. Kada sam ušla u kuću, ugledala sam nakit koji mu je bio donesen iz Bahrejna. Ja spustih posudu i on mi dade punu pregršt nakita.“

 

KAKO JE PIĆE PIO ALLAHOV POSLANIK A.S.

 

*             Aiša r.a. pripovijeda: „Allahov Poslanik a.s. je najviše volio piti slatko i hladno šerbe.“

 

*             Ibn Abbas r.a. kazuje: „Kada smo jedanput došli Halid b. Velid i ja kod Mejmune, žene Allahovog Poslanika a.s. ona nam donese mlijeko. Halid je sjedio sa lijeve, a ja sa desne strane Poslanika a.s.“

 

KAKO JE PIO ALLAHOV POSLANIK A.S.

 

*              Ibn Abbas r.a kazuje: „Allahov Poslanik a.s. je stojeći pio zemzem.“

 

*              Abdullah b. Amr r.a. pripovjeda: „Vidio sam Allahovog Poslanika a.s.  kako pije stojeći i sjedeći.“

 

*             Nezzal b. Sebre r.a. pripovjeda: „Kada je bio u Rehabi (kod Kufe), Aliji r.a. je donesen lonac vode. On zahvati vodu rukom, izapra usta, nos, opra lice i ruke do laktova, napi se vode stojeći i reče:
Ovako se čisti onaj ko nije izgubio abdest. Vidio sam Allahovog Poslanika a.s. kako je ovako radio.“

 

*             Enes b. Malik r.a. kazuje: „Kada bi pio vodu, Allahov Poslanik a.s. bi prekidao pijenje da tri puta udahne zrak, a potom bi rekao:
- Ovako je prijetnije i bolje se gasi žeđ.“

 

*             Kebše r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik a.s. je ušao u moju kuću i napio se vode iz mješine obješene o zid. Ustala sam i odrezala dio otvora na koji je pio (zarad blagoslova - bereketa).“

06.02.2007.

Odgoj i život Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem

  O HODU ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*             Ebu Hurejre r.a. pripovjeda: „Nisam nikoga ljepšeg vidio od Allahovog Poslanika a.s. kao da mu je lice uvijek bilo obasjano suncem. I nisam nikada vidio žustrijeg hoda, kao da je pred njim nestajalo zemlje. Mi smo ga sa mukom sustizali, a on se nije ni obazirao.“

 

*             Ibrahim b. Muhammed r.a. ,jedan od Alijinih r.a. potomaka priča: „Kada je Alija opisivao Allahovog Poslanika, a.s. rekao bi: Išao je žusto, kao da silazi niz brdo.“

 

KAKO JE SJEDIO ALLAHOV POSLANIK A.S.

 

*             Kajla r.a. pripovjeda: „Vidjela sam Allahovog Poslanika a.s. u džamiji kako sjedi priljubljenih stegana uz prsa i obavijenih ruku oko nogu. Kada sam vidjela kako ponizno sjedi zadrhtala sam od straha.“

 

*             Abdullah b. Jezid r.a. kazuje: „Vidio sam Allahovog Poslanika a.s. kako leži u džamiji stavivši nogu preko noge.“

 

*             Ebu Se`id Hudri r.a. kazuje: „Kada bi sjedio u džamiji, Allahov Poslanik a.s. bi rukama priljubio koljena uz prsa.“

 

KAKO JE ALLAHOV POSLANIK A.S. SJEDIO NASLONJEN

 

*             Džabir b. Semure r.a. pripovjeda: „Vidio sam Allahovog Poslanika a.s. kako sjedi naslonjen na jastuk sa lijeve strane.“

 

*             Ebu Bekre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Hoćete li da vam kažem koji je grijeh najveći? – Hoćemo, Allahov Poslaniče – odgovoriše.
- Pripisivanje Allahu druga, neposlušnost roditeljima!
(Ebu Bekre kaže: Poslanik a.s. je bio naslonjen pa se uspravi i reče): - I lažno svjedočenje! I lažno svjedočenje!
Allahov Poslanik a.s. je toliko puta ponovio zadnje riječi, da smo pomislili: Da hoće ušutjeti!“

 

*             Ebu Džuhajfe r.a. priča da je Allahov Poslanik a.s. govorio: „Ja ne jedem naslonjen.“

 

*             Fadl b. `Abbas r.a. pripovjeda: „Došao sam da posjetim Allahovog Poslanika a.s. kada je bolovao smrtnu bolest. Glava mu je bila povezana žutom mahramom. Nazvah mu selam i on me zovnu:
 - Fadle!
– Odazivam ti se Allahov Poslaniče – rekoh.
– Pritegni mi ovu mahramu na glavi.
Kada sam pritegao mahramu, on mi stavi ruku na rame i zatim izađosmo u džamiju.“

 

KAKO JE ŽIVIO ALLAHOV POSLANIK A.S.

 

*             Muhammed b. Sirin pripovjeda: „Kada smo jednom prilikom sjedili kod Ebu Hurejreta, Ebu Hurejre bijaše ogrnut sa dva lanena obojena ogrtača. On se useknu jednim od njih, a zatim primjeti: Vidi, vidi! – Ebu Hurejre se useknu u laneni ogrtač. Zaista je sam padao u nesvjest u prostoru između minbera Allahovog Poslanika a.s. i Aišine r.a. sobe. Tada je neko prišao i stavio mi nogu na moj vrat misleći da sam poludio. No, mene nije spopadalo ludilo nego je to bila samo glad.“*

 

* Površno gledano ovaj hadis nema ništa zajedničko sa naslovom poglavlja. Međutim, Allahov Poslanik a.s. je znao za slučaj Ebu Hurejreta i drugih ashaba koji su pripadali grupi poznatoj kao Ehlu suffe, ali nije imao čime da ih pomogne, što jasno govori kako je i sam Allahov Poslanik,a.s. živio skromno.   

 

*             Malik b. Dinar r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik a.s. se nikada nije najeo hljeba i mesa, izuzev kada bi nekoga ugostio.“

 

*             Nu`man b. Bešir r.a. je govorio prijateljima: „Zar ne jedete i ne pijete šta zaželite? Znam da Allahov Poslanik a.s. nije imao ni najlošijih hurmi da napuni stomak.“

 

*             Aiša r.a. pripovjeda: „Mi porodica Allahovog Poslanika a.s. provodili smo mjesec dana a da ne zapalimo vatru. Živjeli smo od hurmi i vode.“

 

*             Ebu Talha r.a. priča: „Požalili smo se Allahovom Poslaniku a.s. na glad i pokazali smo mu kamen kojim smo pritisnuli stomak. On nam pokaza svoj stomak i ugledasmo dva kamena.“

 

*             Ebu Hurejre r.a. kazuje: „Allahov Poslanik a.s. je izašao iz kuće u vrijeme u koje ga obično niko ne bi susretao. Ebu Bekr ga sustiže, i on ga upita: - Ebu Bekre, zašto si izašao?
- Izašao sam da se susretnem sa Allahovim Poslanikom, i da mu pogledam u lice i nazovem selam.
Ubrzo dođe i Omer. – Zašto si izašao Omere? – zapita ga poslanik a.s.
- Zbog gladi, Allahov Poslaniče – odgovori Omer.
- I ja sam osjetio glad – reče Posalnik a.s.

Krenuše skupa prema kući Ebu-l-Hejsema Ensarije koji je imao mnogo plami i ovaca. Pošto ga ne zatekoše kod kuće, Poslanik a.s. zapita ženu: - Gdje ti je čovjek?
- Otišao je da nam donese pitke vode – odgovori.

U to stiže i Ebu-l-Hejsem sa velikom mješinom punom vode.

On spusti mješinu, nazva selam i zagrli Allahovog Poslanika a.s. a zatim im prostrije hasuru u polumraku. Ubrzo donese grozd hurmi i stavi ga pred Allahovog Poslanika, a.s.

- Zar nam nećeš izabrati svježih hurmi? – upita ga Poslanik a.s.
- Allahov Poslaniče, ja želim da vi sami izaberete svježih ili zrelih hurmi.

Kad su pojeli hurme i napili se vode, Allahov Poslanik a.s. reče: - Tako mi Allaha, ovo je blagodat za koju ćete biti pitani na Sudnjem danu! Hladovina, ukusne svježe hurme i hladna voda!

Ebu-l-Hejsem ustade da pripremi ručak. Allahov Poslanik a.s. mu reče: - Nemoj klati ovcu koja daje mlijeka.

Ebu-l-Hejsem zakla janje ispeče ga i stavi pred njih. Kad su završili sa jelom, Allahov Poslanik a.s. ga upita – Imaš li slugu? – Nemam – odgovori. – Kad stigne roblje dođi.

Ubrzo nakon toga, Poslaniku a.s. su dovedena samo dva roba i odmah pozva Ebu-l-Hejsema.
- Odaberi koga hoćeš – reče mu. – Allahov Poslaniče, ti mi odaberi. – Savjetniku je ukazano povjerenje – reče Poslanik a.s., - Uzmi ovoga, jer sam ga vidio kako klanja, i postupaj sa njim lijepo.

Kada je Ebu-l-Hejsem stigao kući i ispričao ženi šta mu je rekao Allahov Poslanik a.s. ona mu reče: - Oporuku Allahovog Poslanika a.s. možeš izvršiti samo ako ga oslobodiš. – Slobodan je od sada -  odgovori Ebu-l-Hejsen.

Na to Allahov Poslanik a.s. reče: - Svakom poslaniku i svakom vladaru Allah je dao dvije vrste prijatelja: prijatelje koje mu naređuju dobro a sprječavaju ga od zla, i prijatelje koji mu samo propast žele. Koga Allah sačuva loših prijatelja sačuvan je!“

*             Kajs b. Ebi Hazim r.a. kazuje: „Čuo sam Sa`d b. Ebi Vekkasa r.a. kada je rekao: - Ja sam prvi čovjek koji je prolio krv na Allahovom putu i prvi čovjek koji je na Allahovom putu gađao strijelom. Bio sam sa vojskom Allahovog Poslanika a.s. u borbi gdje nam je jedina hrana bilo lišće drveća i trnja od čega su nam usne bile povrijeđene. Stoga su se zaista neki od nas naprezali pri vršenju nužde poput ovce kad se janji ili deve kad se devi. A danas me Benu Esed uči vjeri! Ako je tako, onda sam propao i propala su mi djela!“

 

*             Halid b. `Umejr i Ebu Rukad r.a. pripovjedaju: „Omer b. Hattab r.a. je poslao `Utbeta b. Gazvana na čelu vojske, i rekao mu: Kreni sa vojskom prema granici arapskih plemena sa nearapima. Kada je vojska stigla blizu Basre, ugledavši bijelkasti mehki kamen zapitaše: - Šta je ovo?
- Basra – odgovoriše i krenuše dok ne stigoše do jednom malog mosta. Neko reče: - Određeno nam je da ovdje stignemo – i tu se ulogoriše. `Utbe b.Gazvan im se obrati: - Sjećam se kad nas je bilo sedam uz Allahovog Poslanika a.s. jedina hrana nam je bilo lišće sa drveća, od kojeg su nam se usta pretvorila u rane. Raspolovio sam ogrtač sa Sa`d b. Ebi Vekkasom. A danas smo sva sedmorica vladari u nekoj pokrajini. Doći će vrijeme kada ćete poslije nas i vi biti vladari.“

 

*             Enes r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Bio sam prestrašivan na Allahovom putu kao što nije niko, i bio sam na Allahovom putu proganjan kao što nije niko. Trideset dana smo proveli ja i Bilal, a jedina hrana za koju živ čovjek može jesti bilo nam je nešto što je Bilal nosio ispod pazuha.“

 

*             Nevel b. Ijas r.a. pripovjeda: „Često nam je bio sagovornik Abdurrahman b. `Avf, a kako je bio divan sagovornik! Jedanput nas je pozvao svojoj kući, i kada smo ušli on uze abdest. Zatim donese tepsiju sa hljebom i mesom. On je spusti pred nas i poče plakati.
- Šta te je rasplakalo? – zapitasmo ga.
- Allahov Poslanik a.s. je preselio na ahiret, a da se on i njegova porodica nikada nisu zasitili ni ječmenog hljeba! Čini mi se da nam nema dobra u ovakvom životu poslije njih!“

 

ALLAHOV POSLANIK A.S. JE VOLIO MIRIS

 

*              Sumame b. Abdullah r.a. priča: „Enes b. Malik nikada nije odbijao ponuđeni miris. Govorio bi:
- Ni Allahov Poslanik a.s. nikada nije odbijao miris.“

 

*              Ibn Omer r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Tri ponuđene stvari nije lijepo odbijati: jastuk, miris i mlijeko.“

 

*             Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao:
„Za muškarce je miris čija boja se ne vidi a miris osjeti, a za žene onaj čija se boja vidi a miris ne osjeti.“

 

*             Džerir b. Abdullah r.a. pripovjeda: „Prošao sam pored Omera r.a. i zbacio ograč sa leđa. Omer mi reče: - Uzmi svoj ogrtač! – a zatim se obrati prisutnim: - Nisam vidio čovjeka ljepšeg izgleda od Džerira, osim što se kazuje za ljepotu Jusufa, a.s.“*

* Poznato je da je Jusuf a.s. bio najljepši čovjek svog vremena, o čemu govore ajeti sure Jusuf. Nakon što se žena uglednog čovjeka iz starog Egipta zaljubila u Jusufa a.s. i pokušala ga navesti na grijeh, žene u gradu su joj počele prigovarati: - Upravnikova žena navraća momka svog na grijeh, u njega se ludo zagledala! Mislimo da jako griješi. Kad ona ču za njihova ogovaranja, posla po njih, te im pripremi divane, dade svakoj po nož i reče mu: - Izađi pred njih! A kada ga one ugledaše, zadiviše se njegovoj ljepoti, po rukama se porezaše i povikaše: - Bože, Bože! Ovo nije čovjek, ovo je plemeniti melek! (Jusuf, 30, 31)

05.02.2007.

O IZGLEDU ALLAHOVOG POSLANIKA, sallallahu alejhi ve sellem

O MESTVAMA ALLAHOVOG POSLANIKA, A.S.

 

*             Burejde, r.a. pripovjeda: „Kada je Nedžašija poklonio Allahovom Poslaniku a.s. potpuno crne mestve, on ih je obukao i, uzimajući abdest potrao po njima (učinio mesh).“

 

*             Mugire b. Šu`be, r.a. kazuje: „Dihja je poklonio Allahovom Poslaniku, a.s. mestve i džubbe. Poslanik ih je nosio dok se nisu poderale, a da nije znao jesu li mestve od životinja zaklane u Allahovo ime ili ne.“

 

 

O OBUĆI ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*             Ibnu Abbas r.a. kazuje: „Allahov Poslanik, a.s. je imao papuče sa dva unakrsna kaiša.“

 

*             `Ubejd b. Džurejdž kazuje da je upitao Ibn Omera, r.a.: „Vidim da oblačiš sandale od uštravljene kože, bez dlaka?
- Vidio sam da je Allahov Poslanik a.s. oblačio sandale bez dlaka i u njima uzimao abdest, zato i ja volim da ih oblačim, odgovorio je.“

 

*             `Amr b. Hurejs r.a. kazuje: „Vidio sam Allahovog Poslanika a.s. kako klanja u zakrpljenoj odjeći.“

 

*             Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Nemojte hodati jedne obuvene noge. Obucite odjeću na obadvije noge, ili je obadvije skinite.“

 

*             Džabir r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik a.s. je zabranio da se jede lijevom rukom i da se hoda obuvene jedne noge.“

 

*             Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Kada obuvate obuću, obucite prvo desnu nogu, a kada je izuvate izujte je prvo sa lijeve. Neka desna noga bude prva koju obuvate a zadnja sa koje izuvate.“

 

*             Aiša r.a. kazuje: „Allahov Poslanik a.s. je u svemu volio desnu stranu, prilikom češljanja, obuvanja objeće i prilikom uzimanja abdesta.“

 

 

O PRSTENU ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*             Enes b. Malik r.a. kazuje: „Prsten Allahovog Poslanika a.s. bio je od srebra, a njegov kamen iz Abesinije.“

 

*             Enes b. Malik r.a. kazuje: „Na prstanu Allahovog Poslanika a.s. je pisalo: Muhemmed, Allahov Poslanik.

 

*             Enes b.Malik r.a. pripovjeda: „Kada su po naredbi Allahovog Poslanika a.s. napisana pisma caru Perzije, Bizantije i Abesinije, rečeno mu je: - Carevi ne primaju pisma bez pečata. Tada mu je naprevljen prsten od srebra na kojem je pisalo: Muhammeden resulullah.

 

*             Enes r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik a.s. bi skinuo prsten kada bi vršio nuždu.“

 

*             Ibn Omer r.a. kazuje: „Allahov Poslanik a.s. je nosio srebreni prsten, zatim ga je naslijedio Ebu Bekr pa Omer. Kada ga je nasljedio Osman spao mu je sa ruke u bunar Eris. Na prstenu je pisalo: Muhammed resulullah- Muhammed Allahov Poslanik.“

 

ALLAHOV POSLANIK A.S. JE NOSIO PRSTEN NA DESNOJ RUCI

 

*             Alija b. Ebi Talib r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik, a.s. je nosio prsten na desnoj ruci.“

 

*             Ibn Omer r.a. kazuje: „Allahov Poslanik a.s. je nosio zlatni prsten, pa su i drugi ljudi počeli nositi prstenove od zlata. Tada je Poslanik a.s. rekao: -Više ga nikada neću nositi na ruci! – i bacio je prsten, pa su i drugi ljudi bacili svoje prstenove.“

 

 

 

KAKVA JE BILA SABLJA ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*             Enes r.a. pripovjeda: „Jabuka (balčak) drške na sablji Allahovog Poslanika a.s. je bila srebrena.“

 

*             Talib b. Hudžejr r.a. prenosi od svoga djeda Mezjeda r.a. da je pričao: „Kada je, na dan oslobođenja, Allahov Poslanik a.s. ušao u Mekku, njegova sablja je bila ukrašena zlatom i srebrom. Talib kaže: Upitao sam djeda: Šta je bilo od srebra? – Jabuka na dršci sablje – odgovorio mi je.“

 

O OKLOPU ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*             Zubejr b. `Avvam r.a. kazuje: „Na dan uhudske bitke Allahov Poslanik a.s. obukao je dva oklopa. Kada je pokušao da se popne na jednu stijenu, nije mogao. Oslonio se je na Talhu i popeo na stijenu. Tada sam ga čuo da je rekao. Talha je zaslužio Džennet!“

 

O KACIGI ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*             Enes b. Malik r.a. pripovjeda: „Kada je, na dan oslobođenja Mekke, Allahov Poslanik a.s. ulazio u Mekku na glavi je imao kacigu. Neko mu je rekao: - Evo Ibn Hatala, uhvatio se za prekrivač Ka`be! – Ubijte ga – naredi Poslanik a.s.“*

 

*Ibn Hatal zvao se `Abdu-l-uzza. Nakon primanja islama promjenio je ime u Abdullah i pisao je objavljene kur`anske ajete. Ubio je svog slugu muslimana, odmetao se od islama i pobjegao u Mekku, gdje je iznajmio dvije pjevačice koje su pjevale rugalice o Poslaniku a.s. i muslimanima. Zbog toga su Ibn Hatal i još troje ljudi bili izuzeti iz općeg pomilovanja. Ibn Hatal je potražio utočište u Kabi i uhvatio se za prekrivač Kabe. Tu ga je našao Ebu Berze r.a. i ubio između Hadžeru-l-esveda i Mekami Ibrahima.

 

O SARUKU ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*             Džabir r.a. kazuje: „Allahov Poslanik a.s. je ušao u Mekku sa crnim sarukom na glavi.“

 

*             Ibn Omer r.a. kazuje: „Kada je Allahov Poslanik a.s. pravio saruk, pustio bi jedan kraj da pada niz leđa.“

 

*             Ibn Abbas r.a. kazuje: „Allahov Poslanik a.s. je držao hutbu u zamaštenom saruku na glavi.“

 

O OGRTAČU ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*             Ebu Musa el-Eš`ari r.a. pripovjeda: „Aiša nam je pokazala krutu haljinku i ogrtač od grube tkanine i rekla: Allahov Poslanik a.s. je ispustio dušu u ovoj odjeći.“

 

*             `Ubejd b. Halid r.a. pripovjeda: „Kada sam jedanput išao kroz Medinu, čuh glas  čovjeka iza sebe: - Podigni odjeću, tako ćeš biti bogobojazniji i čišći! Ugledah Allahovog Poslanika a.s. i odgovorih mu: - Odukao sam ovaj dugi ogrtač? – Zar ti ja nisam uzor? – upita me. Tada vidjeh da mu je odjeća bila iznad nožnih članaka.“

04.02.2007.

O IZGLEDU ALLAHOVOG POSLANIKA, A.S.

Bismillahirrahmanirrahim

O IZGLEDU ALLAHOVOG POSLANIKA, sallallahu alejhi ve sellem

 

*       Enes b.Malik, r.a., kazivaše:
„Allahov Poslanik, s.a., nije bio ni visok ni nizak, ni izrazito bijel ni crnoput, ni kovrdžave ni ravne kose. Allah ga je odabrao za poslanika kada je imao četrdeset godina. Proveo je u Mekki trinaest a u Medini deset godina. Umro je u šezdeset trećoj godini, a u kosi i u bradi nije imao ni dvadeset bijelih dlaka.“

 

*       Berra`b. Azib, r.a. prenosi: „Allahov Poslanik a.s. je bio srednjeg rasta, širokih pleća, kosa mu je padala preko ušiju, u crvenom ogrtaču. Nikad nisam vidio nikog ljepšeg od njega.“

 

*       Alija b. Ebi Talib, r.a. prenosi: „Allahov Poslanik, a.s. nije bio ni visok ni nizak, grubih šaka i stopala, velike glave i krupnih kosti, dužih dlaka na prsima. Kad bi išao išao bi žustro kao da silazi niz brdo. Nikada, ni prije ni poslije, nisam mu vidio nekog sličnog.“

 

*       Kada bi Alija, r.a. opisivao Allahovog Poslanika a.s. govorio bi: „Nije bio previsok ni prenizak nego srednjeg rasta. Nije bio ni kovrdžave ni ravne kose, nego blago valovite. Nije bio debeo ni okruglog lica, nego blago zaobljenog. Rumen, crnih očiju, dugih trepavica, krupnih ramena, širokih pleća, dugih dlaka na prsima, krupnih šaka i stopala, kada bi išao išao bi žusto kao da silazi niz brdo, kada bi se okretao okretao bi se čitavim tijelom. Među plećima je imao  poslanički pečat  a on sam je bio bio pečat svih poslanika. Bijaše najvelikodušniji, najiskreniji, najblaže ćudi, najugodnijeg druženja. Ko bi ga iznenada ugledao osjetio bi strahopoštovanje, a kad bi ga dobro upoznao zavolio bi ga. Kad bi ga neko opisivao rekao bi: Nikada, ni prije ni poslije nisam mu vidio nekog sličnog. “

 

*       Hasan b. `Ali r.a. kazuje: Moj dajdža Hind b. Ebi Hale je znao slikovito pričati, pa sam ga zamolio da mi opiše Allahovog Poslanika a.s. i on započe: „Allahov Poslanik biješe krupan, veličanstvenog izgleda, lice mu je sijalo kao puni mjesec, malo visočiji od čovjeka srednjeg rasta a niži od visokog čovjeka, velikog tjemena, blago valovite kose. Ako mu se kosa razdijeli napravio bi razdjeljak, a inače kosa mu nije prelazila ušne resice kada bi bila duga; bjelovite puti, širokog čela, punih obrva u obliku poluluka koje se nisu spajale, između njih bi se pojavila nabrekla vena kada se naljuti; malo povijenog nosa; iz njega je izbijao mir, ko ga ne poznaje pomislio bi da je gord. Bio je čovjek guste brade, ravnih obraza, punih usta, malo razmaknutih zuba, nježnih dlaka na prsima, vrat mu je blještao kao srebro, srednjeg stasa, krupno čvrstog tijela, izravnatog stomaka sa širokim prstima, širokih ramena, krupnih kostiju, od vrata do stomaka izrasle su mu mehke dlake, kosnatih ruku, ramena i gornjeg dijela prsa, dugih podlaktica, širokih dlanova, krupnih šaka i stopala, dugih ruku i nogu, udebljenih tabana, oblih stopala sa kojih se voda brzo slijevala, koračao je čvrsto i išao smireno. Kada bi išao išao bi žustro kao da silazi niz brdo, kada bi se okretao okretao bi se čitavim tijelom, oborenog pogleda, pogled u zemlju mu je bio duži od pogleda u nebo, kad bi gledao gledao bi kratko. Išao je iza ashaba, i prvi nazivao selam onome koga susretne.“

 

*       Džabir b. Semure, r.a. pripovjeda: „Jedne svijetle noći ugledao sam Allahovog Poslanika,a.s. u crvenom ogrtaču. Zagledao sam se u njega pa u mjesec, i izgledalo mi je ljepši od mjeseca.“

 

*       Ebu Hurejre r.a. prenosi: „Allahov Poslanik, a.s. bijaše bijele puti kao da je stvoren od srebra, blago valovite kose.“

 

*       Džabir r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, a.s. rekao: „Pokazani su mi poslanici, i vidio sam Musaa a.s., kao da je iz plemena Šenue, a najsličniji Isau a.s. bijaše `Uvre b. Mes`ud. Ibrahimu a.s. najviše sam sličio ja, a Džibrilu, a.s. najsličniji bijaše Dihje.“

 

*       Se`id Džeriri prenosi da je čuo Ebu Tufejla, r.a., kada je rekao: „ Ja sam vidio Allahovog Poslanika, a.s. i od svih koji su ga vidjeli jedino sam ja živ. Opiši mi ga – rekoh mu.

- Bio je lijep, bijele puti i srednjeg rasta.“

 

*       Ibn `Abbas, r.a. pripovjeda: „Allahov Poslanik, a.s. je imao razmaknute sjekutiće. Kada bi govorio vidjelo bi se kao da svjetlo izlazi između njih.“

 

 

O POSLANIČKOM PEČATU

 

*       Said b. Jezid, r.a., pripovijeda: „Tetka me je odvela Allahovom Poslaniku, a.s. i rekla mu: - Allahov Poslaniče, moj sestrič je bolestan! Allahov Poslanik me pomilova po glavi, zamoli Allaha da me blagoslovi a zatim uze abdest. Ja sam se napio vode kojom je uzeo abdest, stao iza njega i počeo gledati u poslanički pečat među plećima, koji bijaše kao jaje prepelice.“

 

*        Rumejse, r.a. kazuje: „Čula sam Allahovog Poslanika, a.s. i bila sam tako blizu njega, da sam htjela poljubiti poslanički pečat među njegovim plećima, poljubila bih. Kada je Sa`d b. Mu`az umro rekao je: Zbog njegove smrti potresao se Allahov `Arš.“

 

*       Ebu Zejd el- Ensari, r.a. prenosi: „Allahov Poslanik, a.s. reče mi jednom prilikom: Ebu Zejde, približi se i stavi ruku na leđa, osjetio sam pod prstima posalnički pečat.

*       Upitah: - A kako je izgledao pečat?

- Nekoliko sakupljenih dlaka, odgovori.“

 

*       Ebu Burejde, r.a. pripovjeda: “Kada je Selman Farisi stigao u Medinu, donio je svježe hurme i stavio ih pred Allahovog Poslanika, a.s. On ga upita: - Selmane, šta je ovo?
 – Sadaka tebi i tvojim drugovima.
 – Digni to jer mi ne jedemo sadaku.
Naredni dan Selman ponovo donese svježe hurme i stavi ih ispred Allahovog Poslanika, a.s.
 – Šta je ovo, Selmane?
– Poklon tebi – odgovori Selman.
–Jedite- reče Allahov Poslanik, a.s. svojim drugovima.

*       Tada Selman ugleda pečat na leđima Allahovog Poslanika,a.s. i primi islam. Selman je bio rob jednog Jevreja, od kojeg ga je zbog primanja islama Allahov Poslanik, a.s. otkupio. Jevrej postavi uslov da Selam zasadi palme, izuzev jedne koju je zasadio Omer. Iduće godine rodiše sve palme osim jedne, zbog čega Vjerovjesnik, a.s. upita: - Šta je sa ovom palmom?
- Allahov Poslaniče, ja sam je zasadio – reče Omer.
Allahov Poslanik, a.s. iščupa palmu, ponovo je zasadi, i palma rodi nakon tri godine.“

*       Ovaj događaj se ubraja u mu`džize Poslanika a.s., jer najbolja i najcjenjenija vrsta palmi rađa tek nakon tri godine.

 

*       Abdullah b. Serdžis, r.a. kazuje: „Jednom prilikom sam došao Allahovom Poslaniku, a.s., dok je sjedio sa ashabima i stao mu iza leđa. On prozre moju namjeru i skide ogrtač sa ramena. Tada ugledah poslanički pečat među plećima, izgledao je kao pršt oko kojeg su bile crne tačkice. Zatim sam stao pored njega i rekao mu: - Allah ti oprostio, Allahov Poslaniče! – I tebi – odgovori mi.

- Je li ti Allahov Poslanik molio za oprost? – upitaše prisutni Abdullaha. – Da i vama je, i Abdullah prouči ajet:

- Moli oprosta za svoje grijehe, i za vjernike i vjernice. (Muhammed, 19.)

 

KAKVA JE BILA KOSA ALLAHOVOG POSLANIKA, A.S.

 

*       Enes b. Malik, r.a. prenosi: „Kosa Allahovog Poslanika a.s. je padala do pola ušiju.“

 

*       Aiša, r.a. prenosi: „Kupala sam se sa Allahovim Poslanikom, a.s., iz jedne posude, a njegova kosa nije bila ni kratka ni duga.“

 

*        Ibn `Abbas, r.a. kazuje: „Allahov Poslanik, a.s. je imao dužu kosu. Mušrici su pravili razdjeljak na sredini glave, a sljedbenici knjige (Židovi i kršćani) su puštali kosu da slobodno pada. Poslanik je volio slijediti sljedbenike Knjige u onome u čemu mu nije ništa naređeno, a kasnije je počeo praviti razdjeljak.“

 

KAKO JE ALLAHOV POSLANIK A.S. ČEŠLJAO KOSU

 

*       Aiša, r.a. kazuje: „Češljala sam kosu Allahovog Poslanika, a.s., i kada sam imala mjesečno pranje.“

 

*       Aiša, r.a. kazuje: „Allahov Poslanik, a.s. je u svemu volio desnu stranu: prilikom pranja, prilikom češljanja i prilikom obuvanja objeće.“

 

 

O SIJEDIM VLASIMA U KOSI ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*       Upitan je Enes b. Malik, r.a.: - Je li Allahov Poslanik, a.s. knio kosu? – Nije mu bilo potrebno, imao je nekoliko sijedih vlasi na sljepočnicama, ali je Ebu Bekr, r.a. knio.“

 

*       Enes b. Malik, r.a. pripovjeda: „Nisam nabrojao u kosi i bradi Allahovog Poslanika a.s. više od  četrdeset bijelih dlaka.“

 

*       Džabir b. Semure r.a. kazuje: „Kada bi Allahov Poslanik a.s. namazao kosu, ne bi se vidjele bijele vlasi, a ukazale bi se kad to ne bi činio.“

 

*       Ibn Abbas, r.a. pripovijeda: „Ebu Bekr jednom prilikom upita: - Allahov Poslaniče, vidim da si osjedio? – Osijedile su me sure Hud, Vaki`a, Murselat, `Amme i Ize-š-šemsu kuvviret.“

 

*       Džabir b. Semure, r.a. kazuje: „U razdjeljku na kosi Allahovog Poslanika, a.s. bilo je nekoliko sijedih vlasi, koje bi prekrilo ulje kada bi kosu namazao uljem.“

 

ALLAHOV POSLANIK A.S. JE KNIO KOSU

 

*             Ebu Rimse, r.a. kazivaše: „Jednom prilikom kada sam doveo sina Poslaniku a.s., upita me: - Jeli li to tvoj sin?

Ø       Da – odgovorih.

Ø       Neće snositi tvoj teret, niti ćeš ti snositi njegov – reče mi.

         Tada sam mu vidio vlasi crvene boje. „

 

*             Džehzema, žena Hasasije b. Ka`ba r.a., pripovjeda: „Vidjela sam Allahovog Poslanika, a.s. kada je izlazio iz kuće, kosa mu je bila mokra i oknivena knom.“

 

O SURMI ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*             Ibn Abbas, r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, a.s. rekao: „Podvlačite surmu ismidom*, jer on izoštrava vid i jača trepavice.“

Ibn Abbas, r.a. nastavlja: Poslanik, a.s. je imao surmedan iz kojeg je svaku noć podvlačio surmu tri puta.“

 

*Ismid – vrsta kamena od kojeg se pravi najbolja vrsta surme.

 

O ODJEĆI ALLAHOVOG POSLANIKA A.S.

 

*             Ummu Selema, r.a. je kazivala: „Košulja* je bila najdraža odjeća Allahovog Poslanika, a.s.“

 

*Prije dodira islamske civilizacije sa Evropom, nošnja naroda Arapskog poluotoka se bitno razlikovala, košulja o kojoj govori hadis bila je duga dosta slična sudanskoj.

 

*             Esma bint Jezid, r.a. pripovjeda: „Rukavi košulje Allahovog Poslanika a.s. padali su po zglobovima šaka. “

 

*             Mu`avija b. Kurre, r.a. prenosi da mu je njegov otac pripovjedao: „Došao sam predstavnicima plemena Muzejne da se Allahovom Poslaniku, a.s. zakunemo na vjernost (mubaje`a). Pošto mu je košulja bila otkopčana, zavukao sam ruku i opipao poslanički pečat.“

 

*             Enes b. Malik, r.a. prenosi: „Allahov Poslanik, a.s. ušao je u džamiju oslanjajući se na Usama b. Zejda. Bio je ogrnut pamučnim ogrtačem iz Jemena, a potom nam je klanjao namaz.“

 

*             Ebu Se`id Hudri, r.a. kazuje: „Kada bi oblačio novu odjeću (`imamu-turban, košulju ili ogrtač) Allahov Poslanik a.s. bi proučio:

- Gospodaru moj! Tebi hvala što si me obukao. Molim Te za dobro ove odjeće i dobro za koje je šivana, a utječem Ti se od njenog zla i zla za koje je šivana.“

 

*             Enes b. Malik r.a. nam pripovjeda: „Najdraža odjeća Allahovom Poslaniku, a.s. bio je jemenski ogrtač.“

 

*             Ebu Rimse, r.a. kazuje: „Vidio sam Allahovog Poslanika, a.s. na sebi je imao dva zelana ogrtača (burde)“

 

*             Ibn Abbas, r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, a.s. rekao: „Nosite bijelu odjeću. Neka je oblače živi, i u nju zamotavajte mrtve, jer nam je to najbolja odjeća.“

 

*             Aiša, r.a. pripovjeda: „Kada je izašao jednog jutra, Allahov Poslanik, a.s. imao je na sebi ogrtač od crne kostrijeti.“

 

*             Mugire b. Šu`be r.a. kazuje: „Allahov Poslanik, a.s. je jednom prilikom obukao bizantijsko džubbe tijesnih rukava.“

Alejhisselam
<< 02/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728


Upoznajmo Allahovog Miljenika sallallahu alejhi ve sellem
Vrline Allahovog Poslanika(Eš-šemailu-l-muhammedijje)-Imami Tirmizije
Izgled I dio
Izgled II dio
Odgoj i život
Ishrana
Ponašanje
Ibadeti
Skromnost i moral
Starost,smrt
............
Lik Muhammeda a.s. I, II i III dio
Značaj Poslanika a.s.
Dužnosti prema Poslaniku a.s.
Poslanik svih poslanika
Islam
Ummet Poslanika a.s.
Mudžiza Kur`an
Ashabi
Vjernici
Zajednička svojstva svih Vjerovjesnika
Poslanikov testament sa Arefata
Prva hutba Muhammeda a.s.
Lijepa Allahova Imena
Pozitivan pogled
Poruke Alejhisselamovog života I,II,III,IV dio,Silazak objave
Čovjek najvećeg strpljenja
ISRA I MI'RADŽ
Najbolji uzor
Silazak objave
Pećina Hira-slike
Ibadet razmišljanja
opis abdesta Allahovog Poslanika s.a.v.s.
VRIJEDNOST DANA AREFATA
Mekka
Mekka grad mira, selama, hodočašća i dove samo Njemu

Važnost žene
Brak zarad Allaha dž.š.
Hatidža r.a.
Hazreti Aiša r.a.
Fatima Ez-Zehra
Fatima r.a.
Muhammedov a.s. odnos prema voljenoj Hatidži r.a.
Ljubav prema Allahovom Poslaniku s.a.v.s.
Plemenit moral
Sabur Ejuba alejhisselama
Hutba hazreti Alije

DOVE
Pejgamberove a.s. dove
Pejgamberove a.s. dove II
Pejgamberove a.s. dove III
Pejgamberove a.s. dove IV
Dova
DOVA
Dova je ibadet
Sretniji i trajniji životni put (Kudsi hadis)
Hadisi
Hadisi
Kudsi hadis
Kudsi hadis
hadis
Kudsi hadisi
Kudsi hadis

Važna pitanja
Ili je bolje znati, ili imati?
Pet Džibrailovih oporuka
Ne budi tužan, Allah je s tobom
Sadaka
Istrajnost na pravom putu
Ajeti koji inspirišu
La illahe illallah
Prijatelji Bismillahi
Značaj prijateljstva
Koraci ka Allahu dž.š.
Povezanost Rabba i čovjeka
Hadisi o pokajanju
Uvjeti iskrenog pokajanja
La illahe illAllah
Allahovo dž.š. zadovoljstvo
SubhanAllahi
Bismillahi
Tevekkul
Poslanica bolesnima
Ko je najsretnija osoba?
Džamije
Sabur
El-Kewser
Dobro djelo
Šta je bogatstvo?
Alejhisselam o braku
O lijepom postupanju sa ženama i preporukama prema njima..
Ovom me naučio život I,II dio
Ključ
Pripazi na..
Skupovi
Allahu ekber
Mladost
Njegova Milost obuhvata sve
Ja Rabbi
Stubovi imana-put istine
Namaz je podjeljen između Rabba i čovjeka
Blagodati Ramazana
Vaznost sadake
Sadaka za ramazan
Ya Rabbi..
Šehidi..
El-Ihlas..Iskrenost
vjernik je vrijedan pažnje
Korisno
Čista vjera kao čista voda ..
En-Nas
Želiš li?
Neke osobine Allahovih robova
Nauka
Zašto je danas svijet umoran?
I kao što je srce jedno...dovoljno je samo za jednog...bio blizu ili daleko...

Zikr
Ljubav učenja Kur`ana
8 zadataka kojim se jača iman insaAllah
Mekka
Ajeti sure Grad-Al-Balad
Sura Sazviježđa – Al-Burug
sunce
IMENA SUDNJEG DANA
Iskrenost - duša ibadeta





-DOVA
Gospodaru moj, zaštiti me od nemoći i lijenosti, škrtosti i duboke starosti i kazne u kaburu!
Gospodaru moj, dušu mi nadahni bogobojaznošću i od grijeha očisti, jer samo je Ti od grijeha možeš očistiti – Ti si njen zaštitnik i njeno utočište!

Gospodaru moj, utječem Ti se od beskorisnog znanja, nepokornog srca, nezasite duše i dove koju ti ne primaš!(Muslim)
amin ya Rabbi

Preporucujem


BROJAČ POSJETA
261815

Powered by Blogger.ba